(odgovor na pjesmu ”Ono sam što jesam” Nele Stipančić Radonić)
Dražen Radman
Kad se istinske visine i visovi
Dovoljno dugo čeznu
I kad srce bije da se vine
Tamo negdje
Tamo gdje Netko stvaran
Nestrpljivo čeka
Netko s bijelom riznicom
I sa sjajem u očima
E tad se nekom zorom
Dogodi čudo jer
Gle Visina se sama
Spustila do vrata
Kažu da tako uvijek biva
Ne dolazimo mi gore
Nego On
Vis visova dolazi k nama