Dražen Radman
Kad je čovjek pun zlog htijenja
Kad s hlepnjom tajno k’o sa vragom lijega
Zalud’ njemu sva ta zlatna ostvarenja
Kad je tako blatan i tako bijedan
Mnogo skuplja jednom bit’ će cijena
Kad sustigne njega ta smrtna sjena
Ako on bez kajanja za svoja djela
Pred prijestolje dođe pun zlih hijena
Okovana pak sva je naša zemlja
Jer puna zloslutne je šutnje i leda
U srcu joj trn a sred oka mrena
Probodena slijepa evo diše jedva
Gle opustošena sva je naša zemlja
Jer za Boga živog ne ona ne zna
U duši joj je oštra i tvrda stijena
Bacit’ je na drugog k’o da jedva čeka
Dok puni smo gorčine i silnog bijesa
Zbog nepravdi nevolja pustih strepnja
Dok srce svoje mi pak mrzimo mijenjat
Ne lijepa nam nikad neće biti zemlja
O čovječe k’o šipak si pun želja
Al’ jedno gle ti povrh svega trebaš
Povrh sveg’ u tebi ječi vječna čežnja
To duša tvoja Slobodu nad svime žeđa
O čovječe k’o šipak si gle pun želja
Znaš da tek tren je vrijeme ovog svijeta
Daj smiri se čuj napokon taj zov s Neba
Dođi klekni priznaj budi Kristu vjeran
Onda će hod tvoj prepoznat ova zemlja
Onda te neće nitko moć’ u kut stjerat’
Jer bit’ ćeš čovjek koji volit’ zemlju zna
Čovjek koji pun slobode put gore gleda
Dražen Radman , 2011.
Drazene
evo navrati opet dotebe nastavi tak i dalje upravo osobno ti ne zelim i nemogu vise kunkorirati jer me je upravo kako i sam kazest naljutilo ponasanje
Dok puni smo gorčine i silnog bijesa
Zbog nepravdi nevolja pustih strepnja
Ipak cu potraziti ili sastavit mozda nekada kada se odmorim i sam nesto vjerujem cvrsto da ces se i ti pomaknuti od ovoga makar za neso vise.
ČEŽNJA U PUSTINJI
Nekako mi se je ovaj tvoj naslov svidio da bi tu mogao postaviti i par mojih poetki nemoj se samo molim te lijepo ljutiti.
LP
sjajni stihovi