POZDRAV SUNCU

Tekst: Sonja Breljak
Foto: Sonja Breljak i Sandra Marelja Muić
Velika Gorica-Zadar/ Tek što je danje svjetlo nadvladalo tamu i nebo se osvijetlilo sunčevim zrakama u rano jutro ovog petka već izlazim iz zgrade u Velikoj Gorici.

Prolazim novim dijelom autoputa, obilaznicom, pa kraj drvene crkve Ranjenog Isusa iz 1758. godine i eto me u zračnoj luci Pleso.

Hvatam brzi autobus koji, za razliku od gradskih nigdje ne staje sve do zagrebačkog autobusnog kolodvora. A njega upravo trebam.

U gradu je gužva, radni je dan,  pa vožnja ipak potraja duže nego li sam planirala. Ipak, stigoh na autobus za Zadar u 8 i 30.

U autobusu osam putnika. Pravi mir. Ugodna vožnja. Lagana glazba. Dušu dalo za otvoriti stranice Glasa i malo poraditi na njima. A uvijek se ima što, dorada tekstova, ispravke, komunikacija s čitateljima, potencijalnim suradnicima.

Kako odmičemo od Zagreba, okolina je sve bjelja a udari vjetra sve jači.  Kad na jednom odmorištu napravismo pauzu, ubrzo osjetih kako je leden ovaj sjeverni vjetar, prolazi kroz odjeću i kroz kosti.

Kod nastavka putovanja sad već svi u autobusu pažljivo slušamo vijesti, vremensku prognozu i stanje na putevima. Javljaju o zatvorenim cestama, mostovima. Udari bure su prevrnuli jedan teški kamion, nosili krovove, rušili drveće…

Putovanje se odužilo jer autobus sad, radi jakih naleta vjetra, ide obilaznim putem. Nakon četiri i pol sata vožnje, primičemo se cilju …Karin Gornji, Donji,  Benkovac (poznavala sam u vrijeme studija nekog iz ovih dijelova), i eto nas na ulazu u Zadar.

Dobro, ulazila sam i prolazila kroz Zadar više puta ali nikad do sada, nisam stigla baš k njemu, gradu i dragim ljudima u njemu.

I samo što sam po izlazu iz autobusa spustila kofer, udahnula svježi, čisti zrak u kojemu se osjeti miris mora, eto ti moje drage Sandre. Zagrljaj. Osmijeh. Srdačnost.

Varate se ako mislite kako je riječ o nekome koga sretoh do sada “mali milijun puta” pa je zato susret srdačan i topal. A, ne, ne.

Riječ je o Sandri Marelja Muić, našoj kolumnistici u rubrikama Pogled kroz dvogled i Zadarske vedute. Sandra i ja se po prvi puta vidimo u životu. A surađujemo izvrsno i prijateljice smo više godina, skoro od početka rada na portalu.

Sandra me vodi doma, u dio grada naziva Arbanasi. Upooznajem dio obitelji, supruga Duška i sina Davida. Glavna zvijezda obitelji, 18 mjesečni Lorenco, kod bake i dide je u neposrednom susjedstvu. Vrijeme je objeda. Bakalar je na stolu. pa kava, ugodan razgovor. Onda šetnja gradom. Zadar je lijep, po mjeri čovjeka. Ugodna je šetnja kad nema gomile turista. Sve je čisto. I mirno. Stigosmo do Morskih orgulja i Pozdrava suncu. Kasno je popodne, a mi posvjedočismo kako, unatoč hladnom vremenu, jedna mlada dama nije oklijevala okupati se.

Prema dogovoru, još jedan susret. U lijepo uređenom i osvjetljenom perivoju kraljice Jelene,  popismi kavu i porazgovarasmo s Nikolom Šimićem Toninim.

Nikola je predsjednik Hrvatskog društva književnika, ogranak Zadar.

U organizaciji ovog ogranka je ovosubotnja dodjela godišnje književne Nagrade Goran Bujić, književnici-novinari.

Goran Bujić je rano preminuli kolega, zadarski novinar, književnik. Nagrada je uspostavljena njemu u sjećanje.

– Pri odabiru i nagrađivanju novinara – književnika, žiri će imati u vidu osobni angažman novinara, poduzetništvo u novinarstvu, osobnu hrabrost, istraživačko novinarstvo, kolumne i kolumniste čiji pogled snajperski krstari po stvarnosti, društvene anomalije stavlja pod povečalo, literarizacija doživljenog, emotivnu reakciju, novinski esej, novinsku kritiku i osvrt, stoji u obrazloženju uspostave nagrade.

Na poziv organizatora sam u Zadru. I moje ime je među potencijalnim laureatima.

Kako god bilo, moj dolazak u Zadar, kroz upoznavanje Sandre i njene obitelji i susret s Gradom ….već je dobio svoje puno opravdanje, ljepotu i zadovoljštinu.

Hvala mojim zadarskim prijateljima!

Pozdrav suncu!