piše: Sonja Breljak
Berlin/ Ponedjeljak, 19. prosinca, popodne. Radni dan se primaknuo svome kraju i ja razmišljam, kuda dalje. Do Božića je ostalo nekoliko dana, a obaveza puno. I jedan dar dragoj osobi mi nedostaje.
Najviše volim kupovati na nedalekom KuDammu no, kod odluke na koju stranu krenuti, umorna, hvatam ipak U9 podzemne željeznice u pravcu Rathaus Steglitz. Dakle, kući.
Tamo me već koju minutu nakon 20 sati i zateče vijest o strašnom događaju netom ispred poznate Gedächniskirche koja je u pravcu u kojemu ne krenuh.
Vijest o teretnom automobilu koji je na božićnom sajmu na KuDammu pokosio brojne, usmrtio devet ljudi i ozlijedio oko 50, sasvim ste sigurno već pročitali, čuli. Automobil je poljskih tablica, suvozač je smrtno stradao, vozač uhićen, Pakistanac, izbjeglica …
Policija se dvoumi kako bi, prije nego utvrdi sve činjenice, nezvala ovaj čin. Riječ teror označava nasilje prema drugima. I ovdje je o takvom nasilju i riječ. Dakle, može se reći, i prije nego li je javnosti potpuno poznato ima li ovaj grozni postupak kakve političke ili ine kontacije, radi se o terorističkom činu.
Radi se o nasilju u javnom prostoru i na javnom mjestu poradi kojega će njemačka policija dobrano imati potrebu preispitati mjere sigurnosti. Odavno već tvrdim, njemački policajac je nedovoljno prezentan u svakodnevici. Viđen je u osiguravanju kakvih masovnih događanja, demonstracija ili dolaska i- prolaska kakvih važnih, političkih osoba, i to je sve. Ne poznajem više niti uniformu njemačkog policajca, toliko malo je prisutan na ulicama Berlina. Možda će ovaj nesretni događaj utjecati na promjene.
Tijekom večeri, policija poziva da 4 milijunski grad ostane kod kuće. Što i nije baš izvedivo. A niti dobro. I poziva da se ne šire i ne prenose informacije i privatne video snimke. Što isto, ne držim baš objektivno dobrim.
Naaime, kod prošlih nemilih, nasilnih događanja u Kölnu, uoči Nove godine, policija je dugo, predugo prešućivala stvarne rezmjere nasilja. A kod netom uhićenog državljanina Bugarske koji je mladu djevojku u podzemnoj željeznici gurnuo niz stepenice, događaj se prešućivao tako dugo (više od mjesec dana) dok netko nije neovlašteno, objavio snimak te se potom javnost, zgrožena činom, angažirala i pritiskala, i putem medija, žurnu istragu koja je netom urodila plodom te je počinitelj uhićen.
Potpune sigurnosti nema. Istina, nasilje se može ponoviti i dogoditi bilo kome, bilo kada i bilo gdje. No, nešto se ipak može poduzeti. Barem kako bi se posljedice takvih nasilja umanjile ili počinitelji što prije razotkrili.
Slušam dalje vijesti: nasilje u Švicarskoj, ubojstvo u Turskoj, ruševine u Aleppu, glad, bolest i nasilje u Africi, pustoš u srcima brojnih. Kakav strašan dan.
Ili, točnije rečeno, da citiram jednu prijateljicu na facebooku:- Tužan svijet. I čudni ljudi.
Tu kontinuiranu, nsretnu tvrdnju jadom ispunjenog čovjeka, remete brojni koji su zvali, pisali, pitali, zabrinuti za nas u daljini. Od srca zahvaljujem. Dok pišem ovaj tekst u kasnim noćnim satima s ponedjeljka na utorak, nemam spoznaja o tome da je netko poznat ili od Hrvata među očevidcima ili (ne daj, Bože) žrtvama ovog nesretnog berlinskog događaja.
Osjećam i izražavam duboku sućut i žal sa svima kojima su smrtno nastradali ili ozlijeđeni, poznanici, prijatelji ili rođaci.
Ne ponovilo se nikome, nikada i nigdje!
Ova događanja postaju sve učestalija i kao da više nema sigurnog mjesta u Europi. Mislim da ce toga, nažalost, biti sve više. Tu se ne radi o ljudskoj razini i raciu. Tu se radi o potezima na duhovni pogon. Jedino što u duhovnoj sferi postoji Bog i postoji Sotona. Ovaj potonji nadahnjuje i gura na zlo. On je jači od pijuna zvanog – prevareni čovjek. Bog ne čini zlo. On dopušta da ljudi imaju slobodnu volju. Oni je koriste za sebe i svoje prohtjeve. Za Boga mnogo ne mare. Evropa nije htjela niti jednom jedinom rečenicom staviti u svoje ustavne… Read more »
Berlin ist die Stadt, die mein Herz erobert hat, und zwar gerade deswegen, weil es eine Stadt des offenen Herzens fuer alle ist. Eine Stadt, in der sich keiner fremd fuehlt, hat ein solches Schicksal einfach nicht verdient. Es tut mir leid um alle Opfer der unmenschlichen Tat.
Martina
Tužno, da čovjek nigdje više nije siguran.
Sonja, samo te tvoj anđeo- čuvar vratio kući toga časa.
Izražavam svima koji su pogođeni ovom tragedijom, radi stradalih bliskih osoba, sućut.
Draga Sonja baš si pogodila sve ovim tekstom! Koji tužni dan!
Tužan dan za cijeli grad, koji donosi nesagledive posljedice za njemačko društvo.
Nadam se da su naši ljudi nisu nastradali.
Jadni ljudi su samo htjeli uloviti malo božićne atmosfere. 🙁
Tragedija.
Kad su to javili prvo sam pomislio na tebe i otvorio Hrvatski Glas Berlin, ovi i ovakvi ljudi su zlo za cijeli svijet, sebe, narod kom pripadaju, vjeru na koju se pozivaju… Neka nam je Bog na pomoči i zdrav razum,
ne smiju nas uvući u život straha.
Nikola Šimić Tonin
Ovo je zabrinjavajuće.
Sonja vjerovali ili ne,gledajući taj stravičan doživljaj,upravo sam pomislio i na Vas,ne daj bože nešto strašnoga.I dobro je da niste krenila tim putem,sam Bog je bio na Vašoj strani.