PREMOŠĆIVANJE

piše: Sandra Marelja Muić
Vjerojatno je Hrvatska jedina zemlja (ima tu mnogo toga u čemu je ona jedina) u kojoj je postizborno vrijeme zanimljivije od predizbornog, te se konačan ishod faze PREMOŠĆIVANJA iščekuje poput ponoćnih službenih izjava nakon izbornog dana.

Hoće li s jednima, hoće li s drugima, hoće li prihvatiti jednu stavku danas, hoće li odbiti dva prijedloga sutra? Imamo li državu još ili smo je dali u koncesiju, kome se treba obratiti u slučaju rata?

Gledamo vijesti nakon podnevne serije, prije regionalnog dnevnika, poslije himne ujutro.

Dan za danom, koliko se puta izvjestilo o tome, toliko se puta i prešlo preko tog MOST-a i on neminovno, postade sve klimaviji od toliko pritiska, samo što se ne pretvori u viseći most iznad neke rijeke koji će se svakog trena stropoštati u njenu bujicu.

Iako mladi psihijatar vrlo dobro barata izjavama i svojim govorom tijela, što govori u prilog njegovoj struci, te nikada ne da naslutiti što je bilo iza vrata koja je upravo zatvorio, mantranje o jedinstvu svih njegovih zastupnika ne prolazi više, jer su  kako izgleda, glavni akteri uspjeli međusobno doći u konflikt, pa jedna po jedna prečka na mostu polako otpada.

Na vidjelo izlaze silne osobne uvrede i optužbe u gotovo dramskom stilu,  što nas opet uvjerava u to da su svi ljudi krvavi ispod kože još uvijek. Malo onako podsjećaju kao na školsku družinu koja negdje osnuje logor pa izabere glavnoga, ali ne s natpolovičnom većinom, pa se u svakoj ozbiljnijoj situaciji posvađaju  jer, u  biti, nisu mislili da će uopće doći do te ozbiljnije situacije. Što su birači mislili kada su ih birali, čini mi se, trenutno nije uopće bitno.

Zasićeni dvama vječnim strankama rivalima i njihovim ključnim figurama, koji se u ovoj fazi premošćivanja nemilo međusobno verbalno časte,  mediji su jedva dočekali da se popnu na MOST i ne siđu s njega više. Svojski se trude iscipelariti svaku vijest o nekom novom otpadniku iz ove stranke, te uništiti sve što je novo i svježe, što bi donijelo promjenu. Traži se krv, traži se skandal, makar neki par sisa da je negdje uslikati, snimiti nekoga da je obukao dvije različite čarape, bilo šta.

Naravno da naša nacija ne može podnijeti dušebrižnički staložen ton mladog psihijatra i njegove lirične izjave, nama treba kost da je glođemo i ton koji nam neće dozvoliti da razmišljamo.

Zemlja bez vlade tjednima, a mediji razvlače vijest da je predsjednica upisala doktorski specijalistički studij; možemo li samo znati koga se to tiče ili će sada ići praksa da se to čita u večernjim vijestima?

Počnu li čitati imena svih  nezaposlenih koji su studirali, sigurno će morati produljiti satnicu!

Mi smo jednostavno takvi. Najbolji smo s jednom figurom nekom vodećom, nekakvim padre padroneom, pa makar mu prsti bili u pekmezu ili on čak cijeli sjedio u tegli, mi gledamo povrh toga.

Dokaz za te anomalije idolopoklonstva su brojni političari u javnom životu koji su se godinama održali unatoč svim krivim radnjama koje su im se stavljale na teret. Oni su još uvijek tu i ljudi uredno stave križić kraj njihovog imena u vrijeme glasanja.

S ekipom iz MOST-a to  neće biti slučaj. Ako još koji dan ne prežive u ovom sastavu, politički će biti zaboravljeni.

Jedinstveno.