piše: Sandra Marelja Muić
Onim danima kada nas sunce počasti svojim zrakama, mogao bi se čovjek i nasmiješiti i reći: “U kakvoj smiješnoj državi to živimo, pa nikada nam nije dosadno.“.
Samo, više nema ničega smiješnoga, duhovitost se odavno povukla iz hrvatske javne retorike. Sama retorika mjestimično postaje zabrinjavajuća, kao relikt iz nekih prošlih vremena.
A i vani je toliko hladno da je vremenska prognoza postala …
Praznovjerje je čudnovata stvar.
Ušla sam u Borhesovu knjižnicu nelinearne književnosti, u njegov vrt razgranatih staza, u grananje vremena, u labirintsko doživljavanje stvarnosti, u svjetlosnu dimenziju postojanja.
Ne odlazi mi ti, zjenico oka mog.