Iz naše arhive/ objavljeno 26.01.2023.
tekst: Slavica Sarkotić
Preksinoć, tek koji dan prije obilježavanja Međunarodnog Dana žrtava holokausta prikazan je na našoj televiziji kratki dokumentarac o čovjeku koji je preživio holokaust.
I o njegovoj violini koja je bila prva stvar koju je kupio poslije rata.
Pitali su ga zašto violinu a ne hranu ili odjeću.
Rekao je, zato jer je dok je bio malen svirao violinu a njegova je majka pjevala Solveiginu pjesmu.
Majka i najmlađi brat završili su u pećima Auschwitza.
Starac je violinu darovao jednoj glazbenoj školi u Americi kamo je otišao poslije rata.
Danas, 78 godina nakon oslobođenja Auschwitza pitam se:
O Bože, kako je moguće da su stvorenja po obličju slična nama mogla činiti takve grozote?
O Bože, kako je moguće da su sva ta klanja i ubijanja na najmonstroznije načine snimali cereći se pritom?
O Bože, kako je moguće da i danas postoje ljudi koji opravdavaju takve zločince? Kakvi su to ljudi?
O Bože, kako je moguće da iz svih tih strahota kroz povijest ljudi nisu ništa naučili nego se takve grozote, doduše ne u takvom obimu i tako dugotrajne događaju i danas?
O Bože, kako bi bilo da je energija utrošena u ubijanje bila utrošena u ljubav i spremnost na suživot?
Maksimalan Kolbe, svetac, franjevac konventualac koji je dragovoljno pošao u smrt umjesto zatvorenika koji je imao djecu rekao je: Nitko na svijetu ne može poništiti istinu.
Shoah, dokumentarac o holokastu traje 9 sati i 26 min. Mislim da bi ga trebao pogledati svaki čovjek, posebice mlada generacija.
Zaboraviti?
Nikada.
Violinu je dobila djevojčica, polaznica škole.
Ona i starac su se sreli i zagrlili kao stari poznanici.
A ona mu je zasvirala Solveiginu pjesmu.
Pepeo iznad Auschwitza i drugih logora smrti još se nije slegao.
Solveigina pjesma/Shoah
“The winter may pass
And the spring disappear
The spring disappear
The super to will wanish
And than the year
And than the year
Bit this I know for certain
You’ll come back again
You’ll come back again
And even as I promised
You’ll fino me waiting then
You’ll fino me waiting then.”
Solveig’s Song, E. Grieg, Peer Gynt
…
Der Winter mag scheiden, der Frühling vergehn,
ja der Frühling vergehn,
der Sommer mag verwelken, das Jahr verwehn,
Ja, das Jahr verwehn;
Du kehrst mir zurück, gewiß, du wirst mein,
ich hab es versprochen, ich harre treulich dein.
Gott helfe dir, wenn du die Sonne noch siehst.
Gott segne dich, wenn du zu Füßen ihm kniest.
Ich will deiner harren, bis du mir nah,
und harrest du dort oben, so treffen wir uns da!
…
Zima neka se rastane, proljeće može proći,
Da, proljeće će proći,
ljeto može uvenuti, godina nestati,
Da, godina je prošla;
Vratit ćeš se meni sigurno, bit ćeš moj,
Obećao sam, vjerno ću te čekati.
Bog ti pomogao ako još uvijek možeš vidjeti sunce.
Bog vas blagoslovio dok klečite pred njegovim nogama.
Čekat ću te dok mi ne budeš blizu,
i ako čekaš tamo gore, naći ćemo se tamo!