pismo našao, otvorio i ovdje prepisao: Stjepan Poljaković
“Za nekoga si Božićnjak za nekoga Djeda Mraz, za nas klince si onaj koji ispunjava želje, ma kako god te zvali nama si uvijek jednako mio i drag. Nadam se da si dobro i da Rudolf i ekipa imaju dovoljno energije za let od ovamo na onamo i nazad.
Vjerujem da sada očekuješ spisak želja. Nije da ga nemamo ali, ne žurimo baš toliko da nam ih ispuniš sada i odmah. Eto, mi ćemo biti strpljivi, imaš vremena, kada pročitaš što želimo, razmisli…
Prvo da se predstavimo, mi smo ti iz Slavonskog Broda. Ako leteći iznad našeg grada osjetite da malo smrducka na naftu to nije iz auspuha vaših saonica niti sobove muči probava. To vam je rafinerija iz Bosanskog Broda, s druge strane Save. I kad već letite nebesima, budite dobri pa izmjerite koliko je zagađenje zraka nad Brodom. Naši mjerači i mjerni uređaji izbacuju neke podatke u koje ne možemo do kraja vjerovati. Ti si poštenjačina od formata i tebi vjerujemo.
Naš je grad ove godine svečanije ukrašen no inače. Neka te ne iznenadi klizalište kraj fontane, ima i toga …klizalište, fontana i odmah blizu rijeka Sava, teško za promašiti.
Naše želje vezane su za to klizalište, doduše ne to, naše, na korzu. Mi smo se pomirili s time da ćemo nikako ili jako teško ikada stati na njega. Mi smo djeca koja bolujemo od cerebralne paralize, distrofije, tetra- i paraplegije… ima nas u kolicima, na štakama i znamo da nam klizanje ostaje samo za gledanje. A mi volimo gledati sportove, posebno hokej na ledu.
Saznali smo da u glavnom gradu mile nam domovine postoji Hokejaški klub Medveščak, zadnje tri sezone igraju u KHL-u, najjačoj kontinentalnoj ligi u Europi. Priča se da je atmosfera u „brlogu“ zbilja vatrena.
Želja nas nekolicine je da odemo na jednu od tih utakmica. Ako nam već nije suđeno da se kližemo želja nam je da barem jednom uživo odgledamo hokejašku utakmicu.
Želimo osjetiti taj adrenalinski naboj, podrhtavanje tribina u trenutku kada medvjedi “zabiju”, sama pomisao na to izaziva jezu ali onu ugodnu. Sezona u KHL-u traje do ožujka travnja, ovisno o tome hoće li nam se Medvjedi plasirati u doigravanje. Ako ti nije problem, nađi tu na spisku sponzora jednoga koji bi bio voljan da nam plati, organizira put na jednu utakmicu.
Druga želja i plan za godinu pred nama vezana je za vozilo. Sad …pitaš se, kakvo vozilo?
Stari kombi u posljednje vrijeme pokazuje znakove bolovanja tipične za njegove vršnjake. Ima 11 godina i njegova platforma za dizanje i spuštanje invalidskih kolica sve češće pokazuje znake staritisa.
Taj kombi je naš most, poveznica sa svijetom. Našim članovima služi u svim potrebama, od odlaska doktoru do posjeta društvenih događaja, odlaska u udrugu na dnevne aktivnosti…
Duže vrijeme maštamo o tome da skupimo sredstva za novije vozilo kako nam odlazak iz kuće ne bi bio nepotrebna i u konačnici neugodna avantura.
Bez obzira na sve teškoće i prepreke mi ne prestajemo vjerovati, maštati i nadati se da za nas ima mjesta u društvu , „brlogu“ i novom vozilu.
Božićno-novogodišnji blagdani su vrijeme veselja i darivanja. Ujedno je to i vrijeme kada mašta širi krila više no inače. Mi smo naučili biti strpljivi i vjerovati u dobrotu ljudi oko nas. I da …tako nam tvoje brade, još uvjek vjerujemo da ti postojiš.
Pozdravljaju te članovi Udruge osoba s invaliditetom „LOCO-moto“.”
P.S: Ovo pismo nađoh na tratini u naselju Andrija Hebrang, tako mi djedičine brade…
Vaš Periskop.