SLUGA

piše: Stjepan Poljaković
Tko voli biti sluga ? Tko je od nas svjestan odgovornosti da bi trebao biti sluga ? Čije smo mi zapravo sluge? Koji je smisao služenja?

Kada pogledam unazad, u dosadašnji dio svoga života, imam dojam da me je svevišnji pripremao za ono što me čeka.

Najveći dio svoga života proveo sam promatrajući svijet duhovno iz ptičje a staleški, po standardu, iz žablje perspektive.

Naoko kontradiktorno ali u stvarnosti je bilo tako, upoznavao sam ljudsku prirodu sa poda.  Ne jednom me nečija korica kruha koštala više od odreska u restoranu.

Ma koliko mi nekada bilo teško, koliko god bio prikovan za pod, nije me napuštala vizija, ona sposobnost gledanja iz ptičje perspektive. Nisam izgubio vjeru da ću izroniti, ustati i biti bogatiji za novo iskustvo.

Žablja perspektiva, pozicija sluge, ima svoje velike prednosti, vjerujte mi, tek kada si sluga, kada si netko od koga drugi imaju malo ili ni malo koristi, tek  tada imaš priliku upoznati pravu prirodu čovjeka.

Kada si gazda, kada nešto imaš, nailaziš na mnoge koji ti se ulaguju ili imaju respekt prema tebi jer imaš, novac, ugled, veze…

Kada si proleter, sluga, lijevo smetalo,  jasnije vidiš tko su ti prijatelji.

Imao sam priliku upoznati širok spektar ljudi, od bitangi do biskupa, od gazda do gubitnika.

Usudim se reći da sam prošao razne vrste brusilica i škripaca, ponekad i sam prolazio i šamaranje na nakovnju, možda zato da budem spreman za današnje vrijeme i današnju ulogu.

Bog mi je dao baklju vjere, onu lampu  ili svijeću iz evanđelja, u kojoj sam uspio sačuvati plamičak vjere do dana današnjega.

Nije bilo jednostavno, nisam uvijek u svemu uspijevao, ali nikada, nikada nisam odustajao.

Ne jednom pomislio sam na ove stihove iz Izaije :

„A ja rekoh: »Zaludu sam se mučio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Jahve je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Jahve,
koji me od utrobe slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Jahvinim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
da spas moj do nakraj zemlje doneseš.« (Izaija 49. 4-6)

Ništa nije uzalud, samo  treba biti strpljiv i dopustiti vremenu da sve pokaže.

Život je putovanje, na tom putovanju nailazimo na ljude, situacije, proživljavamo iskustva koja nas oblikuju kao što brusilica, nakovanj, škripci oblikuju razne predmete, od dragog kamenja do vrčeva.

Sposobnost, spremnost i želja da gledamo i dalje i dublje određuje kvalitetu našeg života i našu sudbinu uopće.

Sluga, njegovatelj, skrbnik je onaj koji trpi, podupire, podnosi. P(r)ogledamo li očima vjere, očima vizionara, potražimo li mudrost od stvoritelja života, shvatiti ćemo da nismo samo to.

Što više vjerujemo to su barijere manje, ne nužno one fizičke, koliko one mentalne. Spremni da budemo sluge a svjesni da smo ipak nešto više od toga,  glasnici Svevišnjeg i svjetioničari,  oni koji tuđu tamu razbijaju sjajem svoga primjera.

Uostalom Krist nam je dao jasne smjernice u svojoj riječi:

“Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« (Matej.20; 25-28).