piše: Ivona Sekulić
Otići iz domovine u tuđinu, nije nimalo lako. Biti tamo rođen, druga je priča, iako i tada vuče nostalgija.
Moja je “priča” započela nedavno. I svako malo me boli i vuče natrag, kako ja to volim zvati, miris moje sestre.
I doslovno, a i figurativno. Sestra, kao fundament pored majke, koja je ostala u Domovini, koja ju čuva dok se ja tamo ne vratim. Sestra, kao moja spona s prošlošću, najbolja prijateljica i veza s budućnošću. Netko koga, pored majke, najvrijednijeg imam. Njen miris osjetim stalno.…