Tekst: Stipo Lučić
Božić u Zaprešiću i ove godine bio je posebno obilježen. Na sv. Stjepana i sv. Ivana, navečer, održane sedmu godinu za redom predstave uprizorenja Živih jaslica u organizaciji udruge “Stepinčeva oaza mira” iz Zaprešića. Scena je postavljena na gl. Trgu, tzv. Šetnici, na površini cca 1500 m². Samu scenu radili smo i postavljali mi članovi udruge s vrlo oskudnim sredstvima, doniranim otpadnim materijalom sa pilane, slamom, kukuruzovinom, malo sijena za životinje i naravno s puno ljubavi i truda članova. Izgrađena je štalica, kućice za Josipa i Mariju, prijestolje za Heroda, kućice za tamburaški sastav, mjesto za tehniku ozvučenja i rasvjete. Postavljeni su torovi za životinje, jer svake godine, pa tako i ove životinje su bile sastavni dio scene, ovce, mlada janjad koja su izazivala oduševljenje djece, koze s jarićima, magarac i krava. U samoj štalici smjestili smo ovce sa janjadima i magare.
Kompletne kostime za sve glumce i statiste, članovi udruge su najvećim dijelom sami šivali, a ponešto je prikupljeno donacijama. Kostimografija je doista bila dojmljiva i dala je poseban doživljaj vremena rođenja malog Isusa.
U sklopu predstave nastupili su svojom točkom mladi župe Ivana Krstitelja iz Zaprešića, tamburaški sastav “Gaj” i naravno mi glumci-amateri, članovi udruge. Nastupilo je preko sedamdeset glumaca, statista, mladih, naratora i glazbenika. Svaku večer predstavu je pratilo oko tri tisuće ljudi, od kojih veliki broj djece koja su bila oduševljena samom scenom, kostimima i samom predstavom. Izvedbe su često prekidane spontanim aplauzima publike, a na kraju uz naklon svih učesnika, aplauz je dugo odzvanjao zaprešićkom Šetnicom.
Predstave su podržali grad Zaprešić, turistička zajednica i Župa Ivana Krstitelja, te neki donatori. Naravno neizbježno je spomenuti našeg scenaristu, režisera, pomoćnika režije, glavnog kordinatora i glumca po potrebi, a sve u liku Ilije Nikolića, vjeroučitelja iz Zaprešića.
Uvježbavanje uloga započeli smo mjesec dana prije generalne probe, koja je održana dva dana prije Božića. Uvježbavali smo čin po čin. Najzahtjevniji činovi su bili oni u kojima su sudjelovala djeca koja su imala uloge pastira i anđela. Djeca su naravno zaigrana, u svom svijetu, ali su brzo učili i često nas uveseljavali svojim nestašlucima i smijehom. Anđele su glumile curice, koje su bile atrakcija predstave i unosile u samu predstavu anđeosko ozračje i tišinu, kad su se u noći, pod svjetlima reflektora pojavljivale na sceni. Svakako da je najzahtjevnija uloga bila uloga mlade obitelji, koji su donosili svoju bebu na probu i na dvije noći predstave. Odabir glumaca Josipa i Marije bio je jako dobar. Josip je izgledao blago očinski, dok je majka Marija bila brižnog majčinskog i pomalo blaženog izraza lica. Njihova beba, mala Maša je ujedno dobila najviše aplauza. Ja sam dobio ulogu kralja-mudraca Baltazara. Poklonio sam novorođenom Kralju zlato, kao simbol kraljevske vladavine. Budući da se u scenariju kraljevi poklanjaju Djetešcu, svaki put kad smo se poklanjali, mala Maša me gledala u oči svojim bistrim i nemirnim, ali toliko veselim očima, da nisam odolio, ni na predstavi uputiti joj najljepši osmjeh koji mogu. U sklopu predstave svi skupa smo pjevali, a mala Maša podržavala nas je grleno, pjevajući na svoj način.
Bili su tu još Farizeji, kraljevske sluge, Herodovi stražari, pastiri, anđeli, Betlehemci, prorok koji je naviještao dolazak mladog Kralja, te stražari i statisti. Probe smo imali dva puta tjedno, a ponekad i tri puta tjedno, u kripti župne crkve. U početku je bilo mukotrpno, tekstovi su mijenjani, mnogi glumci amateri nisu mogli dolaziti na sve probe, pa smo počesto glumili više uloga, ali trud se isplatio. Kako se primicala generalna, proba bili smo sve uigraniji i spontaniji, čin za činom nizao se kao na profesionalnim scenama. Bilo je tu puno grešaka kojima smo se smijali, bilo je i namjernih upada u uloge, kako bi se razbila monotonija kad smo već svi sve znali, ali je režiser uvijek tražio više. Na generalnoj probi ja sam se pokliznuo i pao, u plesnoj točki u kojoj Betlehemci plešu, pa su smijeh i šale na moj račun potrajale cijelu probu. Sama točka plesa Betlehemaca bila je jedna od boljih i aplauzom obilno nagrađenih točaka.
Prva izvedba uvijek donosi najbviše uzbuđenja. Došli smo u šesnaest sati, a predstava je počela u osamnaest. Dva sata smo pripremali kostime i oblačili ih, a svaki detalj je uštimavala i provjeravala naša kostimografkinja, vodeći računa o svakom pojedinačno. Djeci je posvećena posebna pažnja. Kako se izlazak pred publiku približavao uzbuđenje je raslo, a sam izlazak pred brojnu publiku, potpuno kostimirani, s brojnim rekvizitama, po uštimanom redosljedu, izazvao je buran aplauz.
Scena je bila impozantna. Mnogobrojni glumci u istočnjačkim nošnjama, brojni anđeli, pastiri, a sve pod vedrim nebom, uz odabranu glazbenu pratnju i pod svjetlima reflektora. Cijeli prostor je prekriven slamom, a na više mjesta gorjele su pastirske vatre. Čin za činom, počevši točkom mladih, prorokom Mihejom, izlaskom Marije pred anđela, koji joj navješćuje začeće, pa pastira koji ugledaše zvijezdu, do dolaska Marije i Josipa u Betlehem. Posebno je bila upečatljiva scena odbijanja i ignoriranja Betlehemaca, Josipa i Marije i njihovih molbi za pomoć i smještaj. Opet je uloga anđela, koji javlja pastirima radosnu vijest, odlazak pastira pred štalicu i klanjanje mladom Kralju bila jedna od boljih. Najjači dojam je bilo samo rođenje Djetešca, kad su se pogasila sva svjetla i kroz noć se razlio plač bebe. Kraljevi, moja malenkost u njima, bili su dostojanstveni i veoma zapaženi u svojoj mudrosti i ponosni kraljevskim krunama na glavi. Opet sam dobio priliku gledati vesele okice bebe Maše. Nisam odolio da nakon predanih poklona i dubokog naklona ne mahnem rukom malom Isusu na odlasku.
Na kraju smo svi skupa, držeći se za ruke, tri puta naklonili publici u znak zahvalnosti, jasno uz dugotrajan aplauz. Završetkom predstave na scenu su navalila djeca sa roditeljima i mnogobrojna publika. Razgledali su životinje, divili se kostimima, slikali se s glumcima i statistima i dodirivali malu Mašu. Dva sata nakon početka predstave scena Živih jaslica utonula je u tihu zimsku noć.