Piše: Stjepan Poljaković
Koliko ste puta čuli: „da sam znao….“ ili u šokaca...“da sam znao da, bi ovako prošo….“ Da smo znali što nas čeka na početku ove godine?
Bila je ovo za mnoge i po svemu turbulentna godina.
Ono o čemu ja danima mislim je “riječ” kao pojam. Kažu: vola se veže za rogove, a čovjeka za riječ, koliko si u stanju održati riječ toliki ti je ugled među časnim ljudima. Otkako aktivnije pratim društvene mreže shvaćam koliko je riječ kao pojam i kao sredstvo izražavanja doživjela inflaciju. Kažu, inflacija je ona situacija u kojoj vaš novac naglo gubi vrijednost, s obzirom na količinu izgovorene i napisane riječi čini se da je i ona danas na vrlo niskoj cijeni.
Svojedobno sam pokušao pisati pjesme pa sam pomislio kako su skoro sve teme i pojave opjevane. Proljetos mi moja najmilija urednica ponudila prostor na ovom portalu. Bilo je to nešto o čemu sam onako, maglovito maštao, bez čvrstog cilja ili namjere da to realiziram. Sjećam se jedne opaske: „Iskoristi svoj prostor, ali si nemoj zatvarati vrata“.
Riječ može zatvoriti vrata i dotući protivnika gore od nekog udarca. Slušam našeg dosadašnjeg premijera. Rječnikom koji graniči s kulturnim okomio se i na onog koji nije ispoštovao svoju zadanu i ovjerenu riječ, a i onu na koju se potpisao bivši premijer. „Obećanje nikoga nije raskućilo“ , na trenutak se digne masa i krene, val empatije zapljusne „opinijen mejkere“ i onda se kreira priča. Osobno bih volio da se samo 10 % dobrih namjera izgovorenih riječi i deklaracija do kraja ostvari i ispoštuje. Nije da ja ne vjerujem nego sam prečesto slušao najave i obećanja.
Ovo vam sve pišem jer želim da svi zajedno na početku nove godine razmislimo o svojoj riječi. Kome smo se obećali, kome smo što obećali, koliko možemo stajati iza onoga što kažemo?
Svijet u kojem živimo očajnički traži lidere, traži one čijoj se riječi može vjerovati. To je živi dokaz koliko je riječ unatoč inflaciji ipak bitna.
Konačno i Bog je ovaj svijet stvorio na svoju riječ. „I reče Bog i bi jutro“.…
Po onoj „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“ svima nama želim da u godini koja je pred nama budemo mudri u govoru, želim nam svima da naše uši miluje što više lijepih riječi, da se nađe i onih koji nam na riječ vjeruju, da se na našu riječ pred nama otvaraju i ona vrata za koja se nikada nebi ni usudili pomisliti.
Želim nam svima ljepša jutra, nema boljega ni ljepšega nego se jutrom probuditi sa vjerom da su pred nama neki ljepši dani. Vizionari i u najoblačnijem danu naziru sunce iza oblaka. Budite vizionari, budite oni koji su u stanju vidjeti dobro, govoriti pozitivno i vjerovati onda kada to drugi ne mogu.
Nekada je riječ sve što imamo, upotrebljavajte taj kapital za ono što je dobro, što izgrađuje. Budite oni koji su u službi mira sloge i ljubavi. Ma koliko netko tvrdio suprotno, vrijedi pokušati.
Kada jednoga dana u dubokoj starosti budemo bacali pogled unazad svima želim da možemo izgovoriti riječi apostola Pavla:
„Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao….“
Sretnu, blagoslovljenu i lijepim riječima ispunjenu 2016-tu želi vam vaš Panonski periskop.