Piše: Josip Mayer
Povodom Silvestrova, ulaska u novu 2016. godinu, mnogi smo si čestitali te zaželjeli jedni drugima puno sreće i zdravlja te ostvarenje zacrtanih planova i uspjeha.
Upravo te zacrtane uspjehe će nam krojiti nova vlada, stvorena od domoljubne stranke, Zna se, na drugu stranu u fuziji s Mostom, na čelu s novim nestranačkim mandaterom.
Mnogima nam je već poznato da će i ova vlada imati posla sama sa sobom najmanje pola godine, dokle se ne formiraju i uspostave prave smjernice. Drugih pola godine trebat će uzorati duboke brazde i pripremiti tlo za sijanje. A sve to kako bi opet na godinu mogla sijati, da bi na kraju žela zasijane plodove.
Prema tome…
‘Domoljupci’ bi učinili najbolje što mogu da nestranačkom premijeru Oreškoviću dadu odriješene ruke jer mu treba najmanje dvije godine da pokrene mašineriju zamrlog hrvatskoga gospodarstva i preustrojavanja hrvatskoga društva.
Dobro je govoriti i o drugim pojedinim nestranačnim voditeljima u raznim vodećim resursima, kao što bi to mogli biti i postati župani, gradonačelnici, dogradonačelnici kako bi se mogli više brinuti isključivo o poslu kojeg obavljaju te kvalitetnije pomoći svojim upravnim i samoupravnim zajednicama u kojima djeluju. A u politiku direktno bi trebalo za budućnost ići s visokim školovanjem i obrazovanjem u političkom pravcu.
Ne smije se zaboraviti i treba se uvijek imati na umu i pameti kako je Hrvatska zemlja s malim brojem stanovnika. Na taj način socijalna i gospodarska ravnoteža nije baš lagano održiva. Ona može brzo rasti ali i padati, po pitanju vremena i okolnosti u kojima se u različitim situacijama nalazi.
Pogotovo u današnja vremena kada se opet masovno odlazi na dobrovoljni rad u europske i svjetske zemlje. Još k tome već nam je odavno poznato da je u Hrvatskoj pad nataliteta problem broj jedan. I te kako je tu važno govoriti i raditi na tome da se stvori „Ministarstva demografske obnove“. Ili, kako god bi se to tijelo za budućnost zvalo bilo bi sigurno na tom području od velike koristi.
Poznato nam je također da se u Hrvatskoj na tome radi još od 2007 godine i da će Hrvatska do 2020-2030. godine trebati mnoštvo što vlastitih, što stranih stručnjaka u gospodarskom i socijalnom sektoru želi li uspijevati na europskom i međunarodnom tržištu socijalnog i kapitalnog radnog gospodarstva. Da bi se to čim prije dogodilo potrebno je kao prvo postaviti temeljne kriterije.
Da bi nam se dogodio zajednički boljitak treba kao prioritete postaviti odgovornost nasuprot neodržavanju obećanja i nasuprot lažnim obećanjima. Potom poštivanje, tako da poštuješ samog sebe da bi mogao poštivati bilo koga drugoga. I na samom kraju, poduzetnost, ali ne jeftinog tranzicijskog tipa, nego poduzetnik treba biti čovjek koji zna prepoznati priliku, aktivirati vlastiti potencijal i preuzeti razuman rizik
Ako ćemo tako, pa u tom pravcu kreće se i pobožnost čovjeka.
Pobožan čovjek, političar ili gospodarstvenik, osobito pazi da dobro upravlja svojim jezikom. On ne govori kao neznalica. On pita – ne tražeći svađe. Ne prekida nikoga u govoru. Ne trudi se da svagdje progura svoje mišljenje niti da ističe svoju mudrost. Drži se prave mjere u govoru i slušanju. On uči, i ne stidi se što treba učiti. On poučava a da ne škrtari sa svojim znanjem i ne sakriva ništa što je od drugih naučio. Čak i ton njegova govora ne izmiče njegovoj pažnji. Prije nego se riječi izreknu, treba ih odvagnuti.
No, taj dio domoljubnoj stranki i njihovim koalicijskim partnerima, blago rečeno, nije problem. Tu se slažu. Otvaranje prostora za krupni kapital mora se nečim i platiti, a to će biti rezovi na rashodnoj strani, te širokopojasna privatizacija svega što još nije privatizirano, osim voda i šuma, makar se čini da ni one više nisu posve sigurne.
Tu se nižu i mnoga druga neriješena pitanja. Hoće li strani vlasnici uskoro masovno zatvarati dotok vode Hrvatima, odnosno hoće li u dogledno vrijeme kupiti sva vodocrpilišta u Hrvatskoj kao što su Englezi nedavno kupili Duropack, tvrtku koja posjeduje vodocrpilište u Slavoniji? Zašto se od hrvatske javnosti taji da stranci slobodno kupuju hrvatska vodocrpilišta te što će država sljedeće dati na prodaju: šume, otoke, nacionalne parkove, luke, čisti zrak… jer neće moći plaćati dospjeli vanjski dug?
Možda bi bilo dobro nešto preuzeti i od Islanda za kojeg organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj kažu kako su se poduzete ekonomske mjere na Islandu pokazale ispravnima. Predviđa se rast islandskog gospodarstva iznad prosjeka Europe i razvijenog svijeta.
Profesor ekonomije na Islandskom sveučilištu, Thorolfur Matthiasson, ističe kako bi druge zemlje ‘mogle učiti na primjeru Islanda i obratiti pozornost na uspješnost provedenog Ugovora 110 posto’.
Demograf Stjepan Šterc upozorio je prvoga dana nove 2016. godine da je pad nataliteta hrvatski problem broj jedan, uz odlazak mladih iz Hrvatske, naglasivši kako država napokon mora shvatiti da je zbog rađanja sve manje djece, ugrožena budućnost cijelog naroda.
Istaknuo je i da se iz državnog proračuna apsolutno moraju maknuti sve stavke koje ‘financiraju parazitske sustave’.
Prof. Šterc u razgovoru za Dnevnik HTV-a u petak navečer podsjetio je da demografi kontinuirano “dižu glas”, “radikalno upozoravaju”, međutim – ništa se ne događa.
“Nama s početkom godine uvijek stižu lijepe slike rađanja u bolnicama i posjeti čelnih ljudi gradova, općina i županija, i na tome sve staje. Nakon toga slijedi naša kruta realnost i mi ćemo se vrlo teško iz nje izvući ako ne donesemo neke strateške odluke, a primarno ako ne shvatimo da je to objektivno problematika broj jedan u našoj zemlji”, istaknuo je demograf Šterc.
To mora biti strateška odluka nove Vlade i nema tu previše mudrovanja oko toga, zaključio je demograf Šterc a i sam se slažem s time.
Ne bi bilo dobro već sada unaprijed, po starim navikama, kritizirati hrvatsku novu vladu koju je hrvatski narod s velikom nadom izabrao, da se konačno nešto brže i kvalitetnije pomakne na bolje.
Osobno im želim svako dobro.