tekst: Marko Jareb
Jedan završeni osnovnoškolac se nije uspio upisati u školu i smjer u koji je želio. Bio je ispod crte, odnosno nije upao u upisnu kvotu. Upisao je neko drugo strukovno četverogodišnje obrazovanje. Nije bio loš ni u znanju ni u ponašanju u toj školi.
Pred kraj školske godine došli su roditelji u školu kako bi izvijestili ravnatelja i razrednika da njihovo dijete želi namjerno pasti razred koji pohađa, jer se žarko želi upisati u smjer u koji se nije uspjelo upisati na prethodnom razredbenom roku. Ravnatelj je od njih zatražio pismenu zamolbu. Oni su to uredno napravili.
Morali su i neki nastavnici izmišljati modus kako mu dati negativnu ocjenu, a da zaštite sebe. Dijete im je namjerno palo razred s tri negativne ocjene. Sljedeću školsku godinu u gradu u kojem su živjeli roditelji i to dijete, ukinuo se smjer u koje se željelo upisati to dijete prošlu školsku godinu.
Sada je bila opcija za te roditelje, ili se iseliti u drugi grad zajedno s djetetom i da se tamo njihovo dijete pokuša upisati u smjer koje je željelo ili da se dijete samo iseli u drugi grad. Oni su to napravili tako da se iselila cijela obitelj u drugi grad.
Nepoznata je daljnja situacija u pogledu srednjoškolskog obrazovanja toga djeteta. Generacija s kojom je bio upisao drugi smjer je već na drugoj godini fakulteta.
Ovdje se postavlja pitanje: je li i maloljetna djeca manipuliraju s roditeljima?
Jedan drugi čovjek je rekao kako jedno predškolsko dijete već zapovijeda ćaći kad ga nije htjelo poslušati da ide kući, jer je on morao ići nešto pomoći jednom prijatelju, nego je htjelo biti s njim.
Koliko djeca manipuliraju i s učiteljima i s nastavnicima? Je li manipuliraju više s njima ili s roditeljima? Vjerojatno više s onima s kojima su u većoj interakciji.