piše: Martina Budimir
Bojiš li se reći svoje mišljenje osobi s kojom si u vezi?
Razbija li osoba s kojom si u vezi stvari kada se naljuti?
Govori ti da su tvoje prijateljice loše društvo za tebe?
Prijeti li osoba s kojom si u vezi da će se ubiti ako ju ostaviš?
Viče li na tebe toliko da se uplašiš i naziva li te pogrdnim imenima?
(…)
Navedena su pitanja modificirana pitanja iz priručnika za mlade kojemu je cilj edukacija učenika o nasilju u vezi. Većina si osoba u našemu podneblju navedena pitanja još uvijek ne postavlja, a bilo koje od navedenih ponašanja smatra sastavnim dijelom svake normalne veze.
Tijekom svoje sam se mladosti držala doktrine: „Bolje biti kvalitetno sam nego bilo s kim!“ I danas sam istoga mišljenja. Kao i u mnogim drugim stvarima, i u ovome sam mnogima čudna jer većina vezu, brak smatra svojim samoostvarenjem.
Nevjerojatno je koliko mladih ljudi ljubomoru smatra baš slatkom ili izrazom prave ljubavi! Nevjerojatno je koliko žena i dalje ne izražava svoje mišljenje nego se slijepo pokorava željama svoga supruga! Nevjerojatno je koliko mladih šamar uopće ne doživljava kao nasilje!
A nasilje, kada se jednom dogodi, nikada ne ostaje jednokratna pojava. Uvijek se i nužno ponavlja. Teško je to shvatiti osobi koja još uvijek nosi ružičaste naočale, osobi koja je zbog ljubavi spremna oprostiti sve.
Od prije nekoliko godina radim na edukaciji mladih o nasilju u vezama. Početno stanje ne ohrabruje. Na kraju edukacije dio mladih ipak promijeni svoje mišljenje ili se bar zapita, barem na trenutak skida ružičaste naočale.
Uporno ponavljam, ne pokušavajući pri tome uvjeriti samu sebe, nego jer sam u potpunosti sigurna u to, da svatko može voljeti puno puta, a samo je jedna ljubav ona prava, ona koja se može i smije pisati velikim početnim slovom.
A prava Ljubav nikako nije jednostrani osjećaj. Osjećaj je to koji vam daje pravi smisao života, zbog kojega vjerujete da je sve moguće i, prije svega, osjećaj koji je obostran. Da, dobro ste čuli: osjećaj koji je obostran. Zaboravite sve one patnje mladih Werthera u kojima jedna osoba pati, a druga ju ne doživljava!
Prava je ljubav ona u kojoj je sve ružičasto i kada skinete ružičaste naočale, ona u kojoj ste pronašli svoju drugu polovicu, srodnu dušu. Prava je ljubav, osim toga, ona koja ne poznaje strah, nepovjerenje, nasilje jer sloboda je ono što prožima svaku poru vašeg bića, ono što obilježava vašu vezu.
Stoga, ako ste na bilo koje od gore navedenih pitanja odgovorili s DA, zapitajte se je li to ono što želite od svoje veze. Potražite pomoć već sada ili, osjećate li se dovoljno sigurnima, predložite stručnu pomoć osobi s kojom ste u vezi.
Jer jednoga će dana možda, nažalost, biti prekasno. Prečesto svjedočimo takvim primjerima. Prečesto javnost smatra da se može razumjeti da je netko ubio svoju suprugu, ali ne može shvatiti zašto je isto učinio djetetu.
Da, dobro ste pročitali! Veliki dio naših sugrađana može razumjeti da je netko ubio svoju ženu jer tko zna što mu je napravila. Hello! Pa jeste li vi, ljudi, normalni?! Nema, ne može i ne smije biti opravdanja za bilo kakvo nasilje, osobito ne za ubojstvo!
P.S.: Postoji, nažalost, i nasilje na muškarcima, ali većinu žrtava nasilja i dalje čine žene.