tekst: Slavica Jurčić
To je bila velika dječja ljubav.
Sara i Damir upoznali su se još u vrtiću dok je on jeo njene kolačiće od pijeska.
U osnovnoj školi, od prvog razreda, stalno su bili zajedno. Cijela škola znala je za zaljubljene golupčiće.
Sva ta nevina ljubav bila je lijepa i bajkovita i trajala je do srednje škole kada su njih dvoje upisali različite smjerove.
Damir je otišao za zavarivača, a Sara u gimnaziju. Razišli su se nakon nekoliko mjeseci nadajući se da će se jednom opet sresti. S osamnaest godina Damir je već radio na terenu i štedio za stan ili kuću u želji da se osamostali.
Sara je upisala medicinski fakultet, učila dan i noć, živjela u domu. Nije razmišljala o izlascima i provodima.
U trenu je prošlo vrijeme studiranja i Sara je počela raditi na traumi. Stažirala je, liječila, namještala pacijentima polomljene dijelove tijela…
Njoj je dvadeset devet godina. Lijepa je liječnica koja se predala poslu i želji za usavršavanjem.
Svih tih godina ni jednom se nije sjetila Damira, svoje dječje ljubavi. Nikada se nije pitala gdje je i što sada radi.
Tih dana stizalo je puno pacijenata s lomovima. Njoj je došla ženica srednjih godina. Zahvat je uspio. Čekala je ženinoga sina da dođe na informacije.
„Izvolite sjesti!“ reče Sara mladiću koji je ušao u ambulantu Nije ga stigla ni pogledati jer je gledala u rentgenske snimke.
Sestra koja je radila u ambulanti vidjela je da je mladić blijed. Upitala ga je da li mu dobro. Sara se tada okrenula prema mladiću i u njemu prepoznala Damira.
Sara se na brzinu snašla i poslala sestru iz ambulante. Damir je stajao kao ukopan i gledao svoju dječačku ljubav.
„Tvoja majka će biti u redu. Nakon oporavka poslat ću ju u toplice.“
Damir se napokon opustio i razgovor je tekao glatko. Ispričao je Sari kakav mu je život bio u bijelom svijetu.
Napravio je veliku kuću u naselju gdje su nekada išli u školu. Nije se oženio, čekao je pravu.
Sara ga je gledala se osmijehom na licu, a u srcu joj je gorjelo. Plamen u srcu počeo je gorjeti sve jače. Osjetila je da Damira nikada nije istisnula iz svoga srca.
Te večeri ona je dobila veliki buket ruža i njih dvoje su dugo razgovarali telefonom. Više ništa nije bilo bitno. Njih dvoje bili su suđeni jedno drugom iako on bio nije obrazovan poput nje. Za ljubav to uopće nije uvjet.
Iako ih je život u mladosti razdvojio, ljubav ih je ponovno spojila i to u svom najljepšem obliku.