piše: Ivan Tumbas
Subotica/ Statistike u svijetu kao i našem okruženju pokazuju da vlada ,,bijela kuga”.
Tko je tome doprinio? -upitajmo se.
Nekada, sjetimo se, naši predci imali su brojne obitelji s mnoštvom djece i živjele su u zajednici po tri generacije. Tada se poštovao “starešina”, najstarija osoba u zajednici -“dida”. Život im nije bio nimalo lak.
Po njhovom kazivanju sretniji i zadovoljniji su bili nego današnja generacija. U tom proteklom vremenu u zajednici je vladala sloga, druženje, zajednička molitva. Od najmlađe do najstarije osobe znalo se koje su mu obveze, dakako i odgovornost za svoj obavljen posao.
Upitajmo se, kako bi danas živjeli bez struje, automobila, kompjutera, traktora, sve moguće današnje tehnologije? Predci su nam pokazali na djelu suživot u zajednici bez svega navedenog.
U sadašnjem vremenu sve vrednote čovjeka su pogažene, prekrivene crnim prekrivačem iza kojeg se svjetlo ne vidi.
Danas se ne cijeni a kamoli štuje starješina obitelji, nego se pogrdnim riječima ophodi prema starijim osobama. Nema više pognutih glava koje sramežljivo gledaju u cipele vodećih ljudi. Starije osobe se smještaju u domove za zbrinjavanje starih i bolesnih …čast pojedincima.
Mali je broj obitelji koji žive u zajednici sretno. Centralizacija pučanstva, napuštanje starih ognjišta naših zaboravljenih salaša, smišljeno je napravljena s agrarnim reformama, komunizmom, partijskim djelima. Napredak tehnologije nam je donio lakši život s jedne strane, te su se mnogi naučili ne raditi a lijepo živjeti. Sada imamo mnogo više nego što su oni imali i nikada nismo zadovoljni. Živimo životom zombija, znamo unaprijed opisati jedan dan, mjesec ili godinu kako će proći.
Nije ni čudo što se slave “gej” parade. Sva pozornost medija uprta je na taj događaj. Donosi se zakon o životinjama, koji je medijski propraćen, bukvalno prepisan od nekih zemalja koje nisu bile zanesene komunizmom. Više pažnje posvećuje se kućnim ljubimcima u liječenju suvremenim metodama, dok se bolestan čovjek odlaskom u zdravstvenu ustanovu razboli još više u tom okruženju.
U našim naseljima, gradovima, možemo vidjeti mnoge mlade ljude koje vode kućne ljubimce umjesto djece. Svaka mlada osoba koristi kontraceptivna srestva protiv začeća a čudimo se zbog čega vlada ,,bijela kuga”? Obiteljima koji žele imati više djece, ne pruža se materijalna potpora. Radna mjesta su im upitna.
Život je iskrivljen. Moćnici koji vode svijet skriveni od očiju čovjeka, izokreću smisao života. Djeca u školama imaju veća prava nego učitelji pa nije čudo što droga ulazi u škole koje čuvaju policajci. Sotona je ušao u srž čovjeka, raspolaže njegovim životom koje prećutno ova generacija nosi na svojim leđima.
Sve je više siromašnih osoba koji traže hranu iz kontejnera, hrane se u javnim kuhinjama. Mnoge osobe nisu se snašle u novom demokratskom poretku. Doskorašnja zagarantirana radna mjesta u tvornicama u kojima su radili sad su u stečaju ili likvidaciji. Mediji nam stalno pune glavu filmovima ili serijama nemoralnog života čovjeka.
Politika nameće tezu navijanja za političare koji nam neće pomoći, prikazivajući krizu koja je došla najavljena u čitav svijet. Narod je posvađan sa svima u okruženju gdje obitava, ne zna zbog čega. Ponekog humanog čovjeka koji bi i želio nešto pomoći, mediji ni ne primećuju, po nekoj direktivi.
Dokle će čovjek ovog vremena moći izdržati pogaženo dostojanstvo, nemoral, iskrivljene vrijednosti?
U nekim zemljama sijeku se prsti zbog krađe, kako bi lopova prepoznali. Kod nas mogu da kradu do određene vrijednosti, niko ih ne sankcioniše jer nije preko dozvoljene granice. Prijašnjih godina države su mjerile svoju jačinu u posjedovanju zlata, danas jačinom ekonomije. Buduće vrijeme naučnici jačinu neke zemlje mjere bogastavom prirodnih energenata. Medicina izmišlja mnoge vrste bolesti, za koje bi trebalo oprati mnogo novca. Za cjepilo, sjetimo se proteklih godina, narod je prepoznao prevaru. Modifikovana hrana nije dobra kažu. A zašto ste je onda izmislili?
Sjetimo se proteklih godina kada su nam punili glave s nemojte jesti domaće, nego mesnate svinje, a sada se opet pokazalo da su se naši stari hranili zdravijom hranom.
U proteklim godinama djeca su se igrala na ulicama, sada sjede za računarima, truju se svakojakim informacijama.
Svećenici i časne sestre su bili uzor svakom čovjeku. Poštovao se župnik koji je služio kao uzor narodu dok se danas ne može vidjeti ljubljenje ruke cijenjene osobe, skrušen i ponizni pogled. Djeca su nekada na nedjeljnjim misama dolazila u velikom broju, danas je to mali broj. Napad je na vrh Crkve zbog nemoralnog ponašanja pojedinih svećenika, koje se čuvalo u tajnosti i od ušiju običnog čovjeka ali slabosti izlaze na površinu.
Naučnici su izmislili mnoga oružja, mediji iskrivljenom politikom prave ratove između naroda koji kupuju suvremeno oružje. Nitko ne spominje u ovoj krizi rad i naplatu zasluženog rada, to je zabranjena tema. Iz velikih urbanih sredina prazne se magacini punjeni radioaktivnim otpadom, te famozne poplave, kiše bez grmljavine…
Sjetimo se naših starih koji su rekli da iza lošeg vremena dolazi bolje. Podignimo glave uspravno, jedan ovozemni život živimo.