HRVATSKA TREBA DOBRE PRIMJERE

Tekst: Josip Mayer
Govoriti istinu znači biti iskren. To su naše ljudske i moralne vrijednosti. Tako nas uči naša katolička  kršćanska vjera.

Još tamo 1998. godine napisao sam u jednom našem primorskom lokalnom listu pismo, reagiranje svima zajedno u vladi i oporbi pod naslovom.“Vaša politika ne služi zajedništvu,već raskolu u Hrvata“. Danas vidim, i te kako sam imao pravo.

A da je to tako, potvrđuje mi i jedan članak od 13. siječnja 2016. godine pod naslovom „RAZGOVOR S BIVŠIM POMOĆNIKOM MINISTRA ISELJENIŠTVA –  Ante Babić: Potencijal za povratak Hrvata iz svijeta još uvijek je velik“.

Svaki puta za vrijeme parlamentarnih izbora (pa i nedavnih) sve više se počinje spominjati  hrvatska dijaspora. Čovjek bi rekao: „Isto s…e, drugo pakovanje.“ Samo što tu dijasporu više spominju u Domoljubnoj koaliciji, a manje u Hrvatska raste.

Čim bi neki od političara i započeli sastavljati kockice povezivanja, sloge i zajedništva na svoja mjesta, drugi bi ih brzo porušili, bez obzira dolaze li od bilo koje od ove dvije najveće hrvatske  stranke. Ti i takvi sebični ljudi ne mogu biti domoljubi, ni primjer ostalim građanima. Oni nikad  nisu mislili iskreno, niti su imali interesa, a ni danas ga nemaju za povratak,  za gospodarska ulaganja,  a kamoli partnerstvo sa svojom hrvatskom dijasporom. Sve drugo je gluma i mazanje očiju.

Hrvatska  dijaspora u koju je utkana i iseljenička gospodarska i privredna grana, krv i meso  domaćih predaka, ne može biti ni u kojem slučaju sredstvo za politička prepucavanja.

Ona je u demografskom i rodbinskom smislu usko zajednički povezana, nerazdvojiva i nedjeljiva. Ipak je već prošlo nekoliko desetljeća  od osnutka hrvatske države. S njom su stigli na vrh kormila i svi oni političari koji su protiv dijaspore, kojima je iseljeništvo oduvijek smetalo. Ni dan danas nije drugačije. Čast onim  ljudima koji misle iskreno i pošteno! Ovi drugi, koji su u biti u  manjini, umjesto da se dogovore, rastežu, komadaju, razdvajaju i dijele po svojoj vlastitoj volji hrvatsku dijasporu do današnjeg dana. I, to je više neizdržljivo i nedopustivo.

Mnogi hrvatski pisci, književnici, novinari, izvjestitelji te neki drugi preostali domoljubi i rodoljubi među koje spadam  i sam, napisali su o hrvatskoj dijaspori i njezinom iseljeništvu  na kilometre raznih pjesmica, članaka, sugestija i savjeta. Malo tko ih je od vodećih dosadašnjih struktura  htio i imao volju saslušati.

Bilo je tu naravno i onih, a  i dan danas ih ima, koji su neumorno uz ono privatno, književno i pisano radili na pojedinim iseljeničkim programima, projektima …kako bi se zajednički nešto i  stvorilo što bi u  budućnosti  držalo vodu te pomoglo izvući hrvatsko društvo i gospodarstvo iz krizne situacije.  Sav  rad i trud tih ljudi više nikada ne bi smio biti upitan ni padati u vodu kao do sada.

Ovdje želim prikazati kako  je teško  čovjeku se izboriti za nešto važno i djelotvorno.

Gospođa prof. Tuga Tarle profesionalni je diplomat u mirovini. O njoj  se već odavno piše i govori da je promotor hrvatske kulture na tri kontinenta. Uz sve svoje stručne vrline i književne sposobnosti upravo izlaže u Zagrebu svoje slikarske umjetnine. Od 2002. godine posebno neumorno se zalaže za mogućnost otvorenja  Iseljeničkog muzeja u Rijeci.  Ona može biti sigurno primjer i učiteljica mnogima.

Na svojem zidu na fejsu poručuje sljedeće: Dragi prijatelji! DOBRE VIJESTI! Ima tome par dana – stiglo mi je pismo iz Rijeke. Gradonačelnik Vojko Obersnel mi piše da je projekt Muzeja iseljeništva uvršten u program razvoja Rijeke čime je prvi korak u realizaciji ove (iskreno rečeno moje) ideje konačno učinjen.
Pred nekih 15 godina prvi put sam pisala ovom istom gradonačelniku Rijeke o tome. Poslije sam u više navrata i na raznim forumima gurala tu stvar zbog čega me je i ovo pismo i ova vijest posebno obradovala. Stoga to želim podijeliti s vama.

Sve daljnje infiormacije nalaze se pod imenom i prezimenom, Tuga Tarle u originalu na njezinom facebook zidu.

Ovih dana pojavila se je vijest o mogućnosti osnivanja ministarstva koje bi se bavilo iseljeništvom i demografskom problematikom.

Vrlo dobra je to i vrlo korisna ideja koju je bilo potrebno provesti, odmah nakon završetka poratnih vremena.

Čovjek bi rekao, bolje ikada, nego nikada.

Pitanje je samo koliko je to sigurno  i hoće  li  to obećanje tijekom  mandata nove vlade biti i sprovedeno. Što ako dođe nova vlada, što ako više od polovice vladajućih opet  ne želi dijasporu u svojem okružju.

E,da, da! Imamo već duže vremena novoizabrano predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović. Imamo i novopečenog mandatara Oreškovića. To je tek dvojac koji sam ne može Hrvatsku izvući iz krize. Hrvatskoj  bi uz domaću stručnu i radnu snagu bilo  potrebna  makar polovica  dosadašnjeg hrvatskog sveukupnog stanovništva.

I, nikad neću dati za pravo svima onima koji smatraju da je mana  a ne prednost, što predsjednica ili mandatar nisu proveli cijeli život u Hrvatskoj. Sin  mi je menadžer u Njemačkoj za jednu englesku tvrtku, tako da imam i sam pojma o  tom području.

Mnogi naši  menadžeri rođeni, visoko školovani i obrazovani u Njemačkoj, vladaju osim hrvatskog i s više drugih stranih jezika. Rade u Njemačkoj za strane tvrtke. Poznavajući  mentalitet svojih njemačkih sugrađana  i klijenata, ostvaruju na milijarde eura  prometa godišnje svojim tvrtkama ili tvrtkama sestrama. Ne vidim problem da takvo što ne bi funkcioniralo u budućnosti  i u Hrvatskoj.

Čudim se i Mostu u kojemu su mladi ljudi, u kojega sam i sam u početku polagao i polažem puno nade. Kako da oni u svom programu ni ne spominju hrvatsku dijasporu i  iseljeništvo?

I, za kraj.

Sjetih se vrlo toplih i poučnih riječi koje nam je poslala, ne baš bez razloga, generalna konzulica RH Stuttgart, dr. Vera Tadić koja je već duže godina u mirovini. Kao tadašnji dopredsjednik „KUSV Zrinski“ Waiblingen, osobno  sam ju pozvao na jedan od glavnih izbornih sastanaka nove uprave.

Poruka je glasila ovako:  „Budite složni, jer nesloga među velikim nacijama dovodi do njihovih raspada, a sloga malih naroda čini ih velikim!“

Dobar primjer! Valjalo bi nam ga svima upamtiti  i sprovoditi.

Više o riječkom muzeju za iseljeništvo -Tuga Tarle

http://croatia.ch/dijasporski_forum/arhiva/030130.php

Više o Hrvatskoj dijaspori -Ante Babić

http://www.hia.com.hr/vijesti-hui-Ante-Babic-velik-je-potencijal-za-povratak-dijaspore-u-Hrvatsku.html