CIRKUS

piše: Marija Kukić
Cirkus! Nekada davno dolazak cirkusa i cirkusanata u selo bio je događaj od izuzetnog značaja za sve stanovnike, a posebice za djecu. Nikakva pozornica, nikakva scenografija, nikakvi zvučni ni svjetlosni efekti …Igralište, stadion, livada, neki malo veći prostor i – to je bilo to.

Nama su se tada njihove točke činile vrlo atraktivne, ali što su one  u odnosu na današnje cirkuse?!

Sjećam se i cigana koji su za svojim kolima vodali medvjeda koji je plesao na nekakav uvježbani  znak „komande“. A mi smo uživali gledajući medu kako pleše. Nismo tada razmišljali, a nismo ni znali da je to zapravo bilo zlostavljanje životinje. Bio nam je važan bilo kakav odmak od jednolične seoske svakodnevnice.

Cirkusi su vremenom postali prava umjetnost. Točke uvježbane do savršenstva, nastupi vrlo atraktivni, često opasni… a o scenografiji  da i ne govorim. I ulaz u cirkusku arenu se debelo plaća.

Danas opet svi imamo privilegiju „uživati“ u svakodnevnom, ali i  besplatnom cirkusu. Ovo što nam činite, prelazi sve granice ukusa. I pristojnosti! I uvažavanja! I kulture!

Kao savjesna građanka  nikada nisam propustila ni jedne izbore. Nebitno je kome sam dala svoj glas. Ali sam ga dala! Važno je da sam odgovorno i savjesno ispunila svoju građansku dužnost. Neka pobijedi ona opcija koja  osvoji  najviše glasova!

Već dva i po mjeseca sudionici smo predstave koju nam priređujete vi,  ljudi koji ste oformili Vladu. Ali i vi koji ste u oporbi.

„Ne želimo s ovima, ne možemo s onima … Svi u Hrvatskoj živjet će bolje !  …Komunisti, ustaše, fašisti, antifašisti … Jasenovac, Bleiburg … Lista izdajica … Kurikulum …Marsovci  … Krađa mandata … Hrvatski sabor ili Hrvatski državni sabor … Ministarstvo zdravlja ili Ministarstvo zdravstva … Ćirilica ili ne …Ova ili ona Vlada …“

Ma za Boga miloga! Zar nije ovo naša Vlada? A ne ova i ona? Ma pustite sve prijepore, ma pustite prošlost, živite sadašnjost, osigurajte našim potomcima bolju i svjetliju budućnost! Osigurajte našoj mladosti dostojanstven život na svojoj grudi zemlje! Ja i mnogi u nekim poznijim godinama, da , mi smo manje važni! Ali, naša mladost je u svijetu, naša starost u kontejnerima, naše radno sposobno stanovništvo u besparici jer ne prima plaću ili je  na minimalcu.

A vi!?  Vama je važan ovaj trenutak, ova  sadašnjost i ona, nadolazeća, ali vaša budućnost. Bojim se za našu djecu i unučad. Već danas  moramo vas pitati:

„Kad će naši sinci ženiti Slavonke
Da se ne  udaju sve za tuđe momke?“

Molimo vas, osigurajte im budućnost u domovini, pozovite ih Šantićevim stihovima:

„Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba
Neće vas grijat’  k’o što ovo grije.
Grki su tamo zalogaji hljeba,
Gdje svoga nema i gdje brata nije!“

A da ovi stihovi govore gorku istinu znaju svi koji su u tuđem svijetu potražili, našli, ili još uvijek tragaju za boljim životom.

Zaboravih kada sam bila dijete, zaboravila sam  cirkuse koje sam tada gledala, zaboravila sam medu  kojega su vodali …Hvala vam jer me svakodnevno podsjećate na te dane moje mladosti!

I sada bismo trebali vjerovati vama koji ste nas vodili (vodali) proteklih godina i  vama koji ćete nas voditi  (vodati) idućih godina!

P.S. Ovo je tema o kojoj UOPĆE nikada ne pišem, ali kada se čaša prelije, višak se mora negdje izliti. Nadam se da dijelim razmišljanje mnogih.