U okviru manifestacije Budućnost na rubu močvare, koja je održana 30. siječnja 2016. u mjestu Potok; u nazočnosti dvjestotinjak domaćega življa i gostiju, otvorena je i izložba od 40 fotografija Svjetlopisni titraji Alfreda Matijaševića, s prikazima iz prirode – leptiri, ptice, krajobrazi i ambijenti moslavačkoga podneblja unutar Lonjskoga polja.
Izložbu Alfreda Matijaševića je u tekstu pod naslovom Pohvala trenutku, ovim riječima, propratio Dragutin Pasarić: –Može li čičak imati svijetlu krunu? Bez dvojbe ako ga svjetlopisno dodirne oku nevidljiva ekspozicija fotoaparata. Ili može li kap vode dobiti izgled božićne kuglice u kojoj se zrcali pejzaž? Može! Dakako ako je fotoaparat u rukama Alfreda Matijaševića (Sisak 1952).
Za te čari široj javnosti, osim južne Moslavine, posebno Strušca malo je poznat. Jednostavno, od milja Draško više se skrivao a manje otkrivao, motivima koje nudi njegova kamera. Bez dvojbe ona je u njemu samome. Točnije, u titraju je njegova oka i srca, oni oblikuju samo njemu primjetan sadržaj.
Tehnika je tek transmisija svjetlopisne priče. Zabilježiti sigu koja se iz leda pretvara u vodu ili maslačak koji nježnim daškom povjetarca gubi svoje pahuljaste latice – zaista je slavlje trenutka.
Skloni haiku pjesništvu reći će da je Draškov izraz zapravo fotostih. Umjesto slogova pišu ga slojevite boje, a sadržaj otkriva ono što se tog trenutka događa, a ne vidi. Recimo tu slutnju kajkavskim jezikom Draškova kraja: /sige s krova/sveča na sredi stola/odsjaj plamička/.
Da upravo taj plamičak skrovit u fotoaparatu i autoru do žive slike “izgara” – za kosa koji je zauzeo pozu openog pjevača, crveni list utonuo u zelene jastuke grana, oronuli drveni most na Obževu, ili trs sa suzom koja živi za “moslavačke brege”. Kliktaj kamere osjeća se do klepeta roda, a leptir tek što s vrha cvijeta nije zaplesao valcer…
Alfredovo pričanje fotografijama s velikom dozom osobnosti nosi iznimno skladnu krajobraznu upečatljivost i svojevrsni je foto esej. Autor je radio u tuđini, u Siemensu (školovao se u Berlinu), bavio elektronskim uređajima i sklopovima, bio instruktor stranim djelatnicima iz Kine, Japana, Amerike, Koreje, Sjeverne Amerike…
A fotografijom iz hobija osjeća se da je “tu navek” -od svitanja do sutona pa i u dubini noći.
Lijepo je pogledati motive koji izlaze iz njegovog digitalnog Canona EOS 600D uz uporabu raznih objektiva i pomagala. Uhvaćeni su okom sebi svojstvenoga Alfreda Matijaševića.
Uostalom, takovo neponovljivo s preletom ptica je i razliveno Lonjsko polje-na dohvat autorovom oku.