Piše: Antonio Gavran
Svjedoci smo dječjih igrarija u političkom vrhu Hrvatske. Mjesec dana nakon izbora oni još uvijek nisu završeni.
Teško je prihvatiti poraz i krenuti dalje. Žao mi je da miniranjem tuđeg rada svoju podršku kupuju oni koji su se zajedno s opcijom na vlasti zaklinjali kako im je najbitniji faktor razvitak Hrvatske.
Naravno da nije sve savršeno niti je itko to očekivao, budimo realni, politika je spletkaroško zanimanje s puno lijepih riječi i malo realizacije no, kako pljunuti nešto što još nije niti započelo. Televizija još uvijek vrlo očito obojeno progovara što je loše, a još lošije bit će ako se takva praksa nastavi pa promijenimo javnu sliku iz jedne krajnosti u drugu.
Nepojmljivo je kako danas prozivamo za nešto što smo i sami radili, gdje je tu obraz? Zbilja sam vjerovao da Hrvatska nije toliko duboko podijeljena, ali prvim pogledom bilo koje političke emisije sav ideal o zajedništvu pada u vodu. Već sam pisao o Tihomiru Oreškoviću i mogu reći da mi je žao čovjeka jer vjerujem kako mu ni na kraj pameti bilo, da danas u dvadeset prvom stoljeću u jednoj maloj zemlji se još uvijek živi četrdeset peta i da su priče o ustašama i partizanima kod nas stvarna realnost i predstava koja podiže mase u nekakav rat protiv drugačijih.
Mogu reći da pratim političku scenu i gajim određenu dozu zanimanja za ono što se događa nastojeći biti realist kad već u svom okruženju vrlo malo neobojanih susrećem. Žao mi je što se politika u Hrvatskoj svela na pljuvanje i što takvi političari gaje simpatije obrazovanih kadrova koji su školovani kako bi bili primjer drugima.
Ljudi slijepo slijede ideologiju lijevu ili desnu, a onda dan kasnije nemaju kruha, no nije to bitno, bitno je odrediti se, ne ostati u zrakopraznom prostoru. Danas, kada smo sve kredite ispucali jedino što nas može spasiti je zajedništvo kojeg nema. I umjesto da iz vrha krene takav stav mi se već mjesec dana borimo s prošlošću.
Kako nekoga osuditi kada još nije niti započeo raditi. Žao mi je što ću ovo na kraju reći, ali očito je kletva kralja Zvonimira puka istina o našim vođama.
Previše je primitivizma danas za nešto više!
Dragi Antonio slažem se,
zašto kažem dragi što vidim u tebi kreativnog mladog čovjeka, i zato što se ovdje radi uz nas odrasle i o našoj budućoj mladeži.
Na, žalost to je naša momentalna stvarna realnost,previše je primitivizma i dan danas u 21 stoleću. Za nešto više učiniti,što bi nas ponekad više očaralo u mjesto razočaralo,potrebno nam je svima politički,društveno i pojedinačno neumorno na tome raditi.