ZADARSKA OGRLICA
(sonetni vijenac)
SONET TREĆI
Roko Dobra
a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na ledine straha u korijenje mraka
gdje su trpjet znale duše tvoje nijeme
nad zgarištem smrću okužena zraka
posustali nismo u odlučnom hodu
mada smo morali preko oštre žice
goloruki ići ka sretnom ishodu
među rajska stabla među Božje ptice
i s tobom smo Grade daleko već stigli
Vekenegin plamsaj molitve u tami
grijao nas vjerom otkad su se digli
anđeli hrabreć nas niste više sami
u svjetlu što pljušti (blaženi svi trudi!)
na tlo ti hrvatsko i na tvoje grudi
SONET ČETVRTI
na tlo ti hrvatsko i na tvoje grudi
mjesto crna jada bijel će leptir pasti
ali će mu krila kad zora zarudi
rumen-bojom dana iz cvijeta izrasti
a glas što ti pade u utrobu mora
s ukrasom ratnog il nedužnog broda
jekom će se vinut nad vrhove gora>
sve do svjetla krvi u biću tvog roda
i više ti neće utvare plamena
piti usne žedne jesti meso gladno
nit će zubi jeze grlo tvog kamena
na nož dočekati bezumno i hladno
čut je vapaj križa kog ispusti Čika
i sad evo rasteš do bijelih zvonika