Tamo je već bila jedna baka, koja se nije ni u snu nadala, da će pozirati jednoj umjetnici, satima. Samo malo je mislila doći, ili na molbu, samo malo pozirati, ali eto sve je izmaklo kontroli. Cijeli dan je baka tu mirno sjedila i uzorno pozirala.
Prije odlaska kući, pita me otkuda sam. – S tim dukatima na ušima, sigurno ste iz okolice, kaže. Potvrdim to.
Kaže, prolazi pokraj mene kada ide kući, navratit će.
Baš sam se obradovala, jer sam prošlih godina bila kod njega sa svojim KUD-om, i vidjela pravo etno gospodarstvo, s prelijepim starinama, koje ne mogu nikako zaboraviti.
Htjela sam mu pokazati, moje starine, koje nisu niti upola lijepe, kao njegove. No, nije svratio.
Na koloniji je bilo prekrasnih slika. Ustvari skoro sve su bile odlične, osim onih, na kojima nisam znala što predstavljaju.