KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
tekst i fotografije (u dnu teksta): Marija Matijašević
Stružec/ Dočekala sam subotu i …radujem se suboti! Već tri dana prije pripremam materijal za radionice “Košarica” u Strušcu. Odlazim u Sisak po šljokice, po trakice, sapune …samo pribadača je teško nabaviti. U selu sam sve sapune pokupovala. Kaže prodavačica ...nikada nije toliko sapuna prodala! Kupujem i ljepila i lakove za “dekupaž”. I tako …kako je došla subota, ni san nema mira, jer subota je teška i aktivna. Dvije radionice i nastup folklora u Popovači.
Već u podne odem u Dom, pripremim djeci radove, naložim peć. Kada djeca odu, pometem sobu, i pripremim radove za žene. Onda brzo doma, najedem se pa opet na radionicu.
Djeca pitaju: –Teta Marica, rekli ste da ćemo učiti pisati krasopis, jer mi grdo pišemo!?
-Hoćemo …odgovaram. Onda kažem djeci:-Danas će radionica trajati malo kraće, jer moram na nastup …a oni stalno gledaju na sat i pitaju: -Koliko možemo još ostati?
Poslije …kada djeca odu …sve pospremim i nosim ključ jednoj od žena, jer me poslije neće biti. Spremam se na izbornu skupštinu umirovljenika “Zlatna dob” u Popovači, u koju sam se učlanila. Usput pakujem nošnju, jer ćemo i nastupati. Naime, moj KUD Stružec gostuje već godinama kod njih, kažu ...KUD Stružec im najdraži!
Suprug se ljuti, jer nemam vremena jesti, što je skuhao. Odlazim u Popovaču na skupštinu koja broji 150 članova no, 80 ih je prisutnih. I naši mužikaši su u udruzi, pa će biti i svirke.
Pred nastup smo sve nervozne. Biti će i mali skeč. I puno pjesme.
Ispred mene sjedi načelnik a moja istinita pošalica namijenjena je upravo njemu.
A glasi:- Eto ovako …gospodin načelnik pozna mog deda Tomu. Kada sam bila mala, sjećam se da je moj djed jednog dana jako galamio po dvorištu, jer je mislio da će od bolova umrijeti. Kako je bio u Popovači kod doktora, protiv proljeva mu je doktor Brajer dao čepiće. Što se dogodilo? E, da …deda ih je svaki dan pio!!!
Načelnik je jako pljeskao, i namignuo mi. Jer za tog mog dedu, obećava on papire od nasljedstva srediti, ima već više od godine dana.
Poslije nastupa, pozdravila sam svoje cure, zaželjela im ugodnu večer, i vratila se svojoj radionici.
-Pa ostani, odgodi radionicu ... vele mi cure, no ne želim to, tamo mi je jako ljepo, pa odlazim. Ne može me zaustaviti ni mužika ni srneći gulaš, koji je super mirisao.
Dolazim u Dom, kad ono …iznenađenje! Moje cure su za mene prostrle stol i ukrasile ga dekupažnim radovima i vazom cvijeća kojeg su same napravile. Eto …hvala im!
I tako …do kasno u noć …pričanje i radovi. Neke bi cure još ostale, ja preumorna.
Ostavljamo sve kako je, sutra poslije mise sve ću pospremati.
Kod ovako burnog dana, teško se spava.
Sutradan po podne je proba malog folklora. Eto, počela je Sara, uz moju pomoć, ponovno vježbati djecu. Možda će do “Moslavačkog proljeća” koje se tradicionalno …po 13-ti puta u Strušcu …održava na Uskrsni ponedjeljka, uvježbati za nastup barem jedno kolo.
Subscribe
0 Comments