piše: Sandra Marelja Muić
Iako je vrijeme karnevala iza nas, mi izgleda, ovdje u „Hrvatska“, ostajemo trajno u tom razdoblju, tzv. „petom godišnjem dobu“. Šteta samo što kod nas to nije tipa onog veselja u Brazilu gdje se ljepotice svijaju u ritmu sambe i možete pasti oči na pašnjaku njihovog poprsja , nego je više od ove venecijanske vrste s maskama dugog nosa od kojih se čovjek ježi u mraku.
Dešavalo se to i ranijih godina, da se radost maškaranja udomaći među vladajućim, ali s ovom garniturom vlasti je maškaranje doseglo status branda s jakom porukom mlađim generacijama, da su čast i poštenje vrijednosti koje u hrvatskom trulom društvu ne kotiraju uopće. I što je najgore, da nema nečega što je bitno i vrijedno u ovoj državi da bi se oni koji trebaju, stvarno time i bavili.
Monstruozno peglanje živaca ustašama i partizanima prigodno zakačeno za ministra kulture. Kako prigodno, baš. Tristotisuća nezaposlenih, isto toliko će uskoro biti odseljenih, umirovljenici kradu jaja od jedne kune u supermarketima, a mi se bavimo kulturom i poviješću, zajedno u sprezi. Eto. I onda još taj isti uvjereni/neuvjereni antifašist stisnutih usana poput Herr Flicka kojemu je utekla Helga a taman su joj provirili halteri, ukine financiranje nezavisnim medijima, dakle ovima, šta najviše taru upravo takve jer nisu ovisni o stranačkom diktatu.
A predsjednik vlade prijeti da oporba neće preko medija smjenjivati njihove ministre. Majketi, u koje doba se to vraćamo, ako se u 2016. politika ide miješati u rad medija, zavisnih i nezavisnih? Pa kad smo već stalno kod partizana i ustaša, onda smo izgleda ondje gdje su oni tek bili počeli. Možemo li još unatrag? Koliko se to bavimo kulturom, pa opet pucanj u prazno.
„Velike laži stvaraju povijest“, rekao je u jednom od svojih posljednjih intervjua nedavno preminuli Umberto Eco i čovjek bi se mogao zakleti da je redovno pratio hrvatski večernji dnevnik ili nedajbože hrvatske portale. Malo je reći da čovjek ostane zgrožen s onim što se posljednjih tjedana na ovim prostorima odvija. Jednu masku nataknu, drugu stave u torbu za dogodine.
Pa, dokle ćete, gdje je kraj i gdje živimo uopće kada su laži i šuplje riječi postale paradigma hrvatske stvarnosti? Šta ćemo mi to djeci poručiti: samo uči, samo se pošteno bori i sve će biti dobro, ili možda ipak; samo laži i grebi se prema gore, gazeći pri tome svaku svoju riječ i svaku glavu na koju naiđeš dok ne dođeš do cilja.
Ima li nečega što je još sveto, što valja, što je nedirnuto? Ima li nekoga bez fige u džepu tko je pobrao povjerenje glasača?
Most-ovci propadaju kroz rešetke sa svojim obećanjima, jednim po jednim. Te ipak nećemo ukinuti beneficije, te nećemo ukinuti županije, te smo ovo, te smo ono. Oporba mlati rukama i nogama dok njihov bivši ministar nije postavljen na čelo Odbora za unutarnju sigurnost, bez da se točno zna u čemu je bila kvaka da se to odmah ne napravi. Tko tu šta kome ne da i zašto?
Ministarstvo branitelja će nakraju izgleda završiti u ovom šatoru iz Savske, ali važno da su poslužli branitelji svrsi, ne bi bilo prvi put. Šef SOE- naglo se smjenjuje i javnost razvlači danima epizodu s predsjednicom koja je zbog komuniciranja s praćenim nogometnim magom također prisluškivana. Šta se čelna osoba u državi ima dovoditi u vezu i komunicirati s bilo kojom kontroverznom osobom koja je još pri tom pod istragom?!
Prosječni građanin za vrijeme cijelog mandata ne zna tko je šef SOE , a kamoli da mu je to potrebno znati i najmanje još da ima dvojno državljanstvo. Dosta zanimljivo je da su čelne pozicije u državi zaposjednute od ljudi sa stažom iz dijaspore, a nekima čak ni djeca ne idu ovdje u školu.
O, lijepa naša puna odlikaša! Hvatajte se čim prije putovnice!