Ante Tomić postao gorljivi vjernik!
piše: Dražen Radman
Pročitavši nedavni tekst Ante Tomića shvatio sam ono što se činilo neshvatljivim – Ante Tomić definitivno je postao – gorljivi vjernik!
Prkovan za stolicu, gutao sam rečenicu za rečenicom, trljajući oči u nevjerici. Ako je prije postojala i trunka sumnje, upravo tim člankom je otklonjena – Ante Tomić svrstao se, doista, u red vjernika fundamentalista! Kažem ‘fundamentalista’ jer je on, polazeći od neupitne i neprikosnovene istine da je teorija evolucije ‘ogroman i nepregledan podvig’ čovječanstva, razvio osebujno i nadasve gorljivo vjerovanje u to kako unutar ljudske vrste postoje dvije podvrste, ona naprednija i pametnija, i ona zaostalija i – gluplja.
Doseg njegove misli će se, zasigurno, u nastupajućim desetljećima i stoljećima pomno ‘iskapati i secirati’, a onda i napisati tisuće stranica u knjigama iz raznolikih znanstvenih područja. Jer Antin snažan, pozamašan i konzistentan opus na temu ”Kako u isto vrijeme vjerovati i nevjerovati – i ostati živ?”, ne može biti samo čestica obične prašine ili igra atoma koja ga je tako lijepo podarila da nam na tako epski i jednostavan način obrazloži kako to da, ruku pod ruku, idu vjera u evoluciju i vjera u Boga kao Stvoritelja.
Inače, među ‘pismenijim svijetom’ poznato je kako podnaslov Darwinovog ‘Postanka vrsta’ glasi sasvim bezazleno – Preživljavanje povlaštenih rasa u borbi za opstanak, te kako Charlesov rad nipošto nije mogao doprinijeti teoriji o istrjebljivanju ‘nižih rasa’.
Među ‘pametnijim svijetom’, čiji je i Ante Tomić zakoniti sljednik, poznato je i to da ‘židovski Jahve nije mogao reći ćiribu ćiriba’, jer njihovi učenjaci ‘pouzdano znaju da tako nije bilo’. A kako znaju? Pa lijepo – bili su tamo kad se to dogodilo! Dobro, neki i nisu tamo osobno nazočili, ali su prikupili sve, ama baš sve činjenice protiv takvog scenarija, a je to isto kao i da su bili, je li tako?
Također, među ‘pismenijim svijetom’, kako kaže sljednik Ante Tomić, dobro je poznato da, eto, ipak postoji neki specifičan Bog koji je ‘napravio evoluciju’, ali da to nije bio Bog koji bi mogao u ‘tren oka’ napraviti ‘dvoje nudista u voćnjaku’. Jer sasvim je logično i pametno zaključiti da ovaj prvi, ‘evolucionistički Bog’ postoji, a ovaj drugi, ‘kreacionistički’, ne postoji. Sreća naša da nam je taj ‘logičniji Bog’, ako ništa drugo, ‘stavio barem mozak u lubanju, taj moćni proteinski procesor, kako bismo sve spoznali’. Ponajprije to kako je tijekom stotina milijuna godina, od početnih raspršenih atoma, nastalo tako banalno i nebitno biće kao što je čovjek.
Ipak, vrlo je čudno to što nam svima nije dao da evoluiramo od ‘tuduma’ do vrsnog pametnjakovića, nego je to dano samo nekima. Je li to prava pravcata nepravda? No, oni koji nisu imali tu sreću da spoznaju sve, za utješnu nagradu imaju trajnu i iskrenu sućut od strane ‘povlaštene i pametnije rase’. Oni uvijek biraju riječi da ne povrijede one kojima nije dano da budu na višem stupnju ljudskog razvitka. Takvo brižno suosjećanje prema ‘nižima’, oduvijek je bilo svojstveno svim ‘pismenijim’ ljudima.
Ta ‘pismenija i pametnija’ rasa, svakako zna kako je voditelj Međunarodnog projekta genoma, fizičar-genetičar Francis Collins, bio na nižem stupnju razvoja kada je na početku 21. stoljeća(?!) izjavio: ”Evolucija je iz temelja pogrešna s obzirom na to da ne može objasniti zamršenu složenost prirode.”
Tako, Collinsovom kredibilitetu ne pomaže ni to što je, sa svojim istraživačkim timom, proveo desetak godina u potrazi za nacrtom ljudskog genoma, dok ga 2001. nije i objavio. Bio je to tekst (DNK) od oko tri milijarde slova, koja funcioniraju u savršenom skladu. Nedostatak nekoliko slova, kažu, značilo bi ozbiljan poremećaj, a ne evolucijski pomak nabolje. h
Osim toga, ‘pismenija i pametnija’ rasa dobro zna da su svi pobožni znanstvenici od 16-og do 20-og stoljeća, pogotovo oni, nesretni jadničci, živjeli u laži kad su, eto, vjerovali i tvrdili kako je ovaj svijet i svemir stvorio Bog, isti onaj koji se objavio u Isusu Kristu, sve kako bi ga ljudi nekako naslutili, opipali, proučili, vidjeli – i našli.
Tako, zbog ‘uzvišenije spoznaje’ svatko od današnje ‘pismenije i pametnije’ rase može biti ponosan što o porijeklu postanka svijeta, pa i o smislu života, bolje zna nego zatucani vjernici poput Kopernika, F. Bacona, Keplera, Galileia, Pascala, I. Newtona, Lomonosova, Amperea, Faradaya, Morsea, Mendela, L. Pasteurea itd. No, kako čovjekova misao i spoznaja u ta vremena nije evoluirala kako treba, ne treba im njihovu vjeru u Kreatora uzeti za zlo. Oni nisu krivi što nisu živjeli u vremenu posvemašnjeg napretka i očaravajućih dosega današnje civilizacije.
Krivi su, pak, današnji tipovi poput Francisa Collinsa, Predraga Šustara i njima sličnih, koji odbijaju prihvatiti notornu činjenicu da svoje porijeklo duguju bratu Velikom Prasku i njegovoj sestrici Čudnovatoj Slučajnosti. Ili, u najgorem slučaju, nekom razumnijem Bogu koji je, eto na, pokrenuo sav taj velebni mehanizam, a onda brže-bolje pobjegao daleko, tamo iza Mliječne Staze, ostavivši poruku: ”E, znam ja vas, znam dobro kakvi ćete biti! Zato – odoh ja! Pa-pa!”
Prizemljimo se mi natrag. Dolazi vrijeme šparoga. Iskreno se nadam da će možda tamo negdje, na selu, netko od onih iz ‘pismenije i pametnije’ vrste, igrom ‘slučaja’, diveći se Majci prirodi, nabasati na fosil istine na kamenu pokrivenom travkama. Neki su, doduše, čuli za njega već prije, ali nisu vjerovali da ga se može naći. Kažu da se može pronaći i u gradu na nekim mjestima gdje nema betona. I kažu da se u njemu krije zapis o stvaranju, o ljepoti i ljubavi, o miru, o dobru i zlu, o grijehu i sljepilu, o Sinu i Ocu, o čežnji i potrazi, o tome zašto je Annie Darwin otišla i gdje se sada nalazi…
Pronalazak takvog fosila bi, potencijalno, mogao biti značajan, jer bi se ‘pismenija i pametnija’ vrsta, igrom namjere, približila nižoj i manje pametnoj vrsti. Jer istina poručuje da je u nekim stvarima ono što se smatra ‘više’, zapravo ‘niže’, a ono što je ‘niže’ – ‘više’.
P.S. Dragi i gorljivi Ante, ma ja sve to napisah ‘nako, usput… Skupilo se, evoluiralo s vremenom. Ako
je loše, nema veze, batali. Ako nije, tamo gdje si, zastani malčice, jednu zapali. A možda jednom,
ako ‘fortuna’ da, mimo medija, u miru prozborimo koju, u ime bratstva i jedinstva među gorljivim
pukom vjerničkim.
Dražen Radman, 24. veljače 2016.