Čine li podmetanja i delikt mišljenja pakao?
Piše: Žarko Delač
Za riječ pakao, koju u posljednje vrijeme svakodnevno čujemo, svatko ima različito mišljenje o čemu se doista radi. Ne postoji jednoznačan opis ili definicija tog pojma, bilo znanstveni, bilo vjernički i upravo je u tome ljepota života na zemlji.
Naime, nitko ništa ne zna ili krhko je znanje sviju nas na kugli zemaljskoj. Upravo je to i izjavio ministar Šustar rekavši da znanost samo djelomično ili do neke mjere objašnjava neke pojmove i procese i u tom se smislu referirao i na evoluciju. Ustvari, sve je potpuno jednostavno i objašnjivo i nije potrebno neko stručno i znanstveno umijeće kako bi se primijetile kontinuirane promjene oko nas.
Jedan od krajnje banalnih primjera je recimo ljudski rast. Usporedimo li, naime, prosječnu visinu čovjeka unazad desetak godina uočit ćemo razlike i promjene. Čovjek je evoluirao u visinu, a osobito je to primjetno u veličini ljudskog stopala. Često čujemo kako osmaši imaju problema s kupovinom cipela, jer proizvođači i trgovci još nisu shvatili kako je broj 46 postao uobičajen među tom populacijom.
Nadalje, možemo govoriti i o evoluciji ljudskog mišljenja koja se svakodnevno događa u našoj sredini. Primjeri iz politike najupečatljiviji su, s obzirom da je određen broj političara promijenio svoje stavove, mišljenja i ideje. Jesu li to konvertiti ili oportunisti nije od presudnog značaja, bitno je naglasiti svakodnevne promjene kojih nismo niti svjesni i koje čine sastavni dio našeg života.
Često govorimo kako netko sazrije i postane ozbiljan, a što je to drugo nego evolucija u njegovom ponašanju!? Stoga začuđujuće kako je promjena stavova i mišljena određenih pojedinaca u Hrvatskoj u posljednje vrijeme poprimila nesrazmjernu medijsku pozornost.
Delikt mišljenja i ideološko preispitivanje podsjeća nas na ne tako davna vremena kada se zbog pjevanja pjesama „Marjane, Marjane“ ili „Vilo Velebita“ završavalo u zatvorima. Jesmo li na to već zaboravili ili nam doista nedostaje stege i torture.
Za vjerovati je kako je to samo dio strategije koja želi proizvesti pakao ma što god to znači. Jer, uvođenje delikta mišljenja, umjesto delikta djela, ili bolje rečeno nedjela, dokaz je nedostatka ideja i progresivnih aktivnosti onih koji to potiču i provode.
Izmišljanje i iznošenje neistina, podmetanje izjava ili izvlačenje iz konteksta postalo je vrlo popularno kao osnovni instrument političkih sukobljavanja.
Naravno, kako akteri takvog scenarija ne štede niti crkvu, obitelj ili tradicionalne vrijednosti koje su na tragu očuvanja hrvatskog naroda i vjerskog načina života. Ateisti, progresivci, anarhisti, frontaši, liberali ili kako već sebe nazivaju lakonski tvrde kako Bog ne postoji, jer da postoji ne bi dopuštao takva nedjela na zemlji.
Ovakve lakonske tvrdnje imaju vrlo jednostavan odgovor. Zamislimo li da se Bog svima obratio te da je znanstveno potvrđen što bi se dogodilo? U isti čas nestalo bi ljudske civilizacije kakvu poznajemo. Bogataši bi sve poklonili crkvi, narkobosovi bi prestali dilati drogu, zatvarali bi se bordeli, prestali bi ratovi… Liječnici bi izliječili sve bolesti, policija i vojska bi postala besposlena, a objave i prikazanja bi izgubile smisao.
Isto kao i Apologeti, svećenici, časne sestre, sveci i blaženici… Samim time svrha i sadržaj ukupnog zemaljskog života postao bi upitan i tko bi spriječio ljude da što prije dođu do Boga i u nebeski raj. Za zaključiti je, dakle, da Boga ipak nije lako spoznati, a dao nam je crkvu koja je nadahnuta Duhom Svetim uspjela opstati tisućama godinama.
Dao je ljudima razum i sposobnost vlastitog razmišljanja i slobode. Pa tko voli, nek izvoli! Tko toga nije svjestan, ili u to ne vjeruje, njegova je vlastita odluka koju opet može zahvaliti samo Bogu, a ne samome sebi. Pri tome ne znači da i takvi ljudi neće doći u kraljevstvo nebesko, samo su izabrali daleko teži put.
Uzimajući u obzir činjenicu samostalnosti i slobode ljudskog uma nije čudno što se svakodnevno događaju moralne devijacije, etičke eskapade ili nehumane situacije. Također je objašnjivo zbog čega i na koji način djeluju i funkcioniraju ateisti ili farizeji.
No, u svemu tome nije normalno da su nam počeli javno držati lekcije i prodike o tome što je govor mržnje, što je medijska kultura ili zašto su riječi ustaša ili fašist postale predmetom progona i osude. Upravo zato treba podignuti glas i ne dozvoliti širenje mržnje, lažnih vrijednosti ili ljudskog pakla, a ne sve prepustiti dizajneru svijeta i svemira.