tekst: Žarko Delač
U posljednje vrijeme izredalo se nekoliko intervjua s oporbenim političarima koji su najavili svoje kandidature za razna ministarska mjesta.
Poneseni vjerojatno rezultatima ispitivanja javnog mnijenja umislili su kako je preuzimanje vlasti iduće godine gotova stvar. Pri tome rade na svojoj promidžbi i smatraju kako treba na vrijeme objaviti osobne ambicije, preferencije i ponajviše želje.
Upravo ta činjenica zorno ukazuje da političarima u velikoj mjeri nedostaje samokritike i objektivnog sagledavanja situacije što postaje jedan od ključnih uzroka koji nam devastira društvo.
Naime, preuzimajući bez okolišanja i zadrške, političke funkcije i pozicije koje nadmašuju njihove stručne i intelektualne kapacitete, dolazi do postepenog urušavanja državnog aparata. Svoje neznanje, neiskustvo garnirano s neizbježnom dozom prepotencije i oholosti, nadomještaju s teroriziranjem podčinjenih, uklanjanjem sposobnih, a okruživanjem podobnih. Ovakvi postupci još su jedan dokaz njihovog lošeg menadžerskog stava jer pravi igrači poštuju svoju radnu okolinu i nastoje se okružiti boljima od sebe jer samim time i oni su uspješniji.
No, s druge strane nije loše pokazivati ambiciju i imati životne ciljeve kojima treba težiti. Tako sportaši nastoje sudjelovati na olimpijskim igrama, umjetnici nastoje izlagati u Louvreu, glazbenici nastupati u Olympia areni, a liječnici što uspješnije liječiti svoje pacijente.
Očigledno je kako se s druge strane uspješnost političara ne može tako lako mjeriti. Ipak, nije teško zaključiti kako je veliki broj koji nas sada predstavljaju u hrvatskom saboru zauzeo svoje pozicije uspješnom trgovinom i pojavljivanjem na listi velikih stranaka, a ne zahvaljujući svom radu i karizmi.
Ironično je kada upravo takvi dijele savjete i uređuju svima nama zakone, nameću društvene norme, a samostalno nisu u stanju niti imovinsku karticu ispravno prijaviti.
Izmjene izbornog zakona stoga su nužne kako bi se zaustavila negativna politička kadrovska selekcija koja se temelji na bahatosti, performansima, vrijeđanju, a posljedično, kriminalu i korupciji. Sve dok se političari neće postupno razvijati i svoje pohode započinjati u lokalnoj sredini od mjesnih odbora, gradskih četvrti te potom općina i gradova da bi kruna bila zastupanje u saboru ne možemo očekivati pozitivne pomake.
Vrijeme improvizacija i amaterizma u politici je pluskvamperfekt pa se postavlja i opravdano pitanje koja je svrha brojnih političkih akademija i dodatne izobrazbe koje se nude političarima.
Naime, vrlo se rijetko može čuti rasprava o vrednovanju i valorizaciji predlaganih kandidata jer se primarno vodi računa o nekoj geografskoj zastupljenosti, odnosu s aktualnim stranačkim predsjednicima, posjedovanju inkriminiranih informacija ili fotografija, povezanosti s tajnim službama ili mafijašima i tako dalje.
Stoga, za iskrene, samosvjesne i poštene naše sugrađane ulazak u svijet politike nije lagan jer kao što je još davno rekao Supilo, moraju imati dobar želudac i debelu kožu.
No, za očekivati je kako će biti sve više poštenih i odgovornih političara koji će moći odgovoriti na izazove klimatskih promjena, demografije i migrantske politike koje su temeljne odrednice današnjice.
Ili, još bolje rečeno, politika je previše ozbiljna stvar da bi se prepustila samo političarima. Tada će postati bespredmetna rasprava o željeznoj zavjesi, Rijeci i Hajduku i neizbježnim partizanima i ustašama koje nas bezrazložno opterećuju i skreću pozornost s bitnih tema.