tekst: Katica Kiš
Marija je opet odlučila poći u Bad Soden kod sestre Margarethe Valappila iz Indije na karizmatičnu duhovnu obnovu. Svoju namjeru rekla je prijateljici Ivanki. Ona ju upita:
„ A, što ćeš ti tamo?“
„Tamo se događaju neviđena čuda: ljudi se obraćaju, padaju pri blagoslovu, intenzivno mole, slave Boga, a poneki bolesnici ozdravljaju“, odgovori joj Marija.
„ I ja ću onda ići s tobom. Ne moraš zato ići željeznicom, ja ću te odvesti mojim kolima“, obeća Ivanka.
Marija je na to pozvala svoju prijateljicu, koja je preboljela bolest raka, te rado posjećala karizmatičke vjerske sastanke. Ona se vrlo rado odazvala pozivu, jer je i sama nekoliko puta bila u Bad Sodenu, te joj se ta duhovna obnova vrlo svidjela i donijela joj pravi duševni mir.
U svom novim BMW-u Ivanka ih je sve sigurno dovezla u kuću Raphael u Bad Soden-u. Ušle su u veliku dvoranu gdje je već bilo mnoštvo vjernika koji su usrdno molili, pjevali. Bilo je tu vjernika gotovo svih nacija i Hrvata iz mnogih krajeva Njemačke.
Kad je Ivanka ušla u tu prostoriju, njezino lice se posve izobličilo i problijedilo. Ona na to reče:
„Ja tu ne mogu izdržati. Ovdje meni nešto jako smrdi i zaudara. Tu je jako loš zrak. Neka nevidljiva sila me tjera van“.
I ona pobježe odmah iz te prostorije.
Anka i Marija ostale su bez riječi; molile se i slavile Boga. Išle su na blagoslov i polaganje ruku za tjelesno i duhovno ozdravljenje. I ova duhovna obnova donijela im je mir i blaženstvo u dušu. Okrijepljene svetim sakramentom pričesti izašle su iz prostorije već u predvečerje, kupile slike i krunice. U to je došla i Ivanka koja se cijelo vrijeme zadržala u blizini, šetajući se.
Anka, kako bi podijelila svoju nutarnju duševnu radost vjere, obrati se Ivanki:
„Idi i ti Ivanka, pokloni se Isusu u kapelici!“
„Ja u to sve ne vjerujem“, odgovori joj Ivanka.
„Nisam niti ja vjerovala, sve dok me nije snašla strašna bolest raka“, odgovori joj Anka.
Krenule su zatim u Ivankin BMW da idu nazad u Mainz. Ivanka htjede upaliti motor, ali automobil začudo nije htio upaliti.
„Ja to ne razumijem. Nedavno sam bila na inspekciji ovog automobila i sve je bilo u redu“, progovori u čudu Ivanka.
Anka joj na to opet reče:
„Ivanka, Isus traži da ti dođeš k njemu. Idi u kapelicu i pomoli se!“
„Ta, ja ću sada nazvati ADAC, da oni pogledaju u čemu je kvar,“ odgovori joj Ivanka.
Ubrzo su stigla dva mehaničara ADAC-a i pregledali automobil. Obratili su se potom Ivanki rekavši joj, kako oni ne mogu nikakav kvar pronaći, te da se automobil treba odšlepati u obližnju radionicu za popravke automobila.
Nato Anka po treći put opomene Ivanku:
„Ivanka, Ivanka, Isus hoće da dođeš k njemu. Idi se pomoli u kapelici!“
Ivanka, da joj udovolji, ušla je u kapelicu, skrušeno se prekrižila i najednom se znatno promijenila u licu. Kao da je dobila nekakav nutarnji mir u duši, jer se preobrazila u licu, nekako povukla u sebe, duboko razmišljajući. Izašle su potom i sjele u automobil. Ivanka je startala i automobil je na veliko čudo odmah upalio. Sva sretna Ivanka je odvezla Mariju i Anku nazad u Mainz.
Kasnije u povjerenju, Ivanka je rekla Mariji:
„Ta Anka je prava vještica. Ona je to napravila da moj auto ne upali.“
Poslije ovog događaja koji joj je dao na razmišljanje, Ivanka se malo promijenila. Kao da još uvijek razmišlja o tome, zašto auto nije htio upaliti prije nego što se ona skrušeno ne pomoli Isusu. Možda je ipak shvatila važnost molitve Bogu, tog izravnog razgovora s njim, potrebe ljudske duše za božjom blizinom, živim odnosom s njim, jer smo svi ovisni o njegovoj milosti, ljubavi i pomoći. Bilo je to još jedno čudo na karizmatičkoj duhovnoj obnovi u Bad Sodenu kod sestre Margarethe.
Iz knjige „Svjetlo života“