piše: Nikola Bašić
Možemo postaviti niz retoričkih pitanja sličnih naslovu koja bi stajala kao parafraza ovome. Možda za početak ovo: gdje je početak a gdje kraj moje misli, tj. kad nešto počinjem razmišljati? Gdje je, zapravo, početak a gdje kraj moje osobe? Gdje je početak a gdje kraj atoma? Ili ovo: da li je svemir vječan?
Nisam znanstvenik ali, da, teoretičar sam, tj. uranjam u neke teorije o vječnosti svemira i to sve od gimnazijskih dana, preko studija i do ovih umirovljeničkih dana. Netko će pitati: pa gospodine teoretičaru, jeste li konačno izronili? O da, i to više puta, ali zbunjen neznanjem ponovo uranjam. Kad sam se na studiju ekonomije u Rijeci, u predmetu matematike, susreo s ponašanjem funkcije tangesa tada me je zagolicao pojam beskonačno male veličine; a u matematici se rabi kao pojam infinitezimalna veličina. Za ilustraciju evo (gore, op.u.) grafičkog prikaza tangesa odnosno tangesoide.
Dakle, iz slike je vidljivo kako tanges beskonačno teži da dodirne asimptotu.Ta igra vrijednosti do u beskonačnost mi pomogla da sve manje moram uranjati u teoriju o vječnosti svemira.
Zašto? Jer današnji znanstvenici tvrde da se svemir širi, tj. tvrde da su pomoću teleskopskog promatranja primijetili kako se neka svemirska tijela, čak i galaksije, udaljavaju od točke promatranja.
A zar nije logično propitati gdje je početak svemira?
Da, opet znanstvenici, tvrde da je početak nastao u kao big bang (veliki prasak). Ako imamo znanstvene dokaze da se svemir širi onda znanost mora odgovoriti do kamo se širi: do nekog kraja ili ide u beskraj?
Manje je vjerojatno da ima nekakav kraj ili stvarnost koju će svemir dotaknuti. Jer, što je iza ili preko tog kraja? Možda smo onda tek na početku nekakvog pitanja? A ovo me potaklo na pisanje pročitavši članak u GK od 6. ožujka 2016. pod naslovom »Robovanje znanstvenim dogmama utječe na zaustavljanje napretka«, gdje stoji slijedeće: »Nikakve suprotnosti između znanosti i vjere nema. To je posljedica samo nedovoljnoga poznavanja problematike«, istaknuo je na početku svojega izlaganja istaknuti hrvatski akademik Vladimir Paar na tribini »Znanost i vjera« u utorak 23. veljače u Studentskom domu Stjepana Radića u Zagrebu.
Lako bi ja ovo apsorbirao da me nije zavela tvrdnja, iz predavanja na tribini, kako je otkrićem širenja svemira iz big banga postavljen dokaz kako svemir nije vječan. Naravno ispada uvijek i ponovo kao da je samo Bog vječan.
Ali postavljam pitanja (ponovo uranjam u teoriju) kako Bog može biti Bog a da nije u svojoj biti istovjetno i Stvoritelj-Graditelj?
Naime, možemo li za bilo koga od ljudi reći da je graditelj ako ne pokaže da je nešto izgradio. Ili, za ilustraciju, možemo li nekoga nazvati urarom a da nikada nije konstruirao (napravio) sat?
I sada mogu ponoviti onaj moj objavljeni članak na ovu tematiku i pokazati da dokaz širenja svemira pokazuje ujedno i vječnost njegova postojanja jer je nastao od Boga koji je vječan i nije bilo ni vremena ni prostora između Boga i svemira pa da bi Bog sebi poklonio i stvaralačku osobinu. U Bogu je sve u Njegovome biti- esse. Upravo u slijedećem članku (24.09.2013.) pišem o tome Esse – biti Bog, Ja Jesam koji Jesam (Jahve), kako je rečeno Mojsiju. http://croative.net/?p=2458
Prema tome, ako se nešto mijenja, biva, teče, širi, događa ne znači da po tome nije vječne prirode, tj. da se u tome krije kraj što je u sebi anticipira vremenitost, ograničenost; drugim riječima nešto što nije vječno. A to nalazimo u onome da u Bogu ili kod Boga ništa ne isčezava, ne nestaje. Malo igre riječima pa smjelo izgovaram: Bog ima svoj neugasli wideo.
Da, mi već svojim unucima pokazujemo svoje neke wideo uratke, diskete, cedeove, filmove i tako što; sa naših maturalnih večeri, vjenčanja, krštenja djece i unuka , sprovoda, izleta, sjednica, igre i sl. Ali kod Njegova wideo nije nešto što On na poseban način (programski) hoće sebi dovesti iz sjećanja na vidjelo.
I zato; ako je nešto vremenito, po našem mjerenju, ili ograničeno ne inkludira nužno i ne/vječno. Tvrdim: sve je u Božjem wideo, pa po tome i vječno.
Ja to ne moram dokazivati jer ovo što tvrdim nitko mi ne može opovrći nekim dokazom. Vama može netko ukrasti vaš sačuvani wideo uradak te ga uništiti, i propalo je vaše obećanje da ćete svojoj voljenoj osobi pokazati što nikada nije vidjela. Opet nešto, ali najsmjelije, tvrdim to kod Boga nije isčezlo. Pa, recimo, možete…da, da voljenoj reći da će to jednom ipak vidjeti!
Kolike god vrijednosti mi postavljali u koordinatnom sustavu nikada naš tanges neće dodirnuti asimptotu nego će je slijediti sve do u beskraj. Tako i naš svemir, ako se širi kako znanstvenici tvrde, onda poput našeg tangesa ide do u beskraj.
Zar beskraj ne korespondira s vječnošću? Pita li me unuka: dida, dokle seže svemir? Nije mi nego, iz prve kazati: a ćerce, do u beskraj!
O da, moglo bi biti dosta, makar za sada! Ali neka je ovo za kraj: U Bogu ili kod Boga je BIG WIDEO iz koga je, predpostavlja se (znanstveno), nastao big bang!