Novinar Glasa koncila posjetio Hrvatku katoličku misiju Berlin
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ –Ako primjetite ovih dana kako netko slika u vrijeme mise i drugih aktivnosti, trebate znati da je to novinar Glasa koncila koji radi prilog o našoj misiji, veli za nedavnog misnog slavlja, fra Frano Čugura, voditelj Hrvatske katoličke misije Berlin.
Pa, mladića koji “slika u vrijeme mise”, točnije, kolegu Ivana Taševa i ja pristupih upoznati i progovoriti koju o zajedničkom nam pozivu.
-Ja sam Ivan Tašev, novinar Glasa koncila već dvije godine iako sam surađivao i u vrijeme studija, dakle, u redakciji sam sedam godina. Studij novinarstva sam završio u Zagrebu na političkim znanostima i upravo u Glasu koncila sam počeo raditi u rubrici Mladi mladima i onda je dolazio sve veći i veći angažman do stalnog zaposlenja.
Hoćete malo predstaviti redakciju Glasa koncila, koliko ima novinara?
-U redakciji je pet novinara i dvojica urednika. Imamo i veliku mrežu dopisnika i suradnika budući mi pokrivamo cijelo područje crkve u Hrvatskoj pa mnogi naši dopisnici šalju redovito svoje vijesti, izvještaje iz svojih biskupijskih središta. Isto tako, veliki dio je honorarnih suradnika koji pomažu pratiti različite događaje dok mi stalni novinari onda radimo reportaže, razgovore susrete i neke druge zahtjevnije forme. Glas koncila je tjednik koji ima dugu tradiciju preko 50 godina. Tijekom komunističkog razdoblja nismo bili cenzurirani iako su četiri puta plijenili list nakon izdavanja. Još uvijek imamo taj svoj stav, progovaramo i o raznim društvenim temama ne samo o crkvenim, vrlo su zapaženi komentari našeg urednika Ivana Miklenića. Obrađujemo i druge teme, recimo naš mjesečnik Prilike, između ostalog ima i rubriku o modi. Jedini smo tjednik u izdavaštvu crkve u Hrvatskoj, ostale tiskovine izlaze mjesečno ili i rjeđe.
Što radite u Berlinu, o čemu ćete pisati?
U svakom broju Glasa koncila predstavljamo po jednu župu, jer želimo pokazati kako se živi u Hrvatskoj ali i izvan Hrvatske jer često ljudi u svojoj maloj sredini budu okruženi ljudima sličnih profila i nemaju uvid kako izgleda život drugdje. Tako mi na dvije stranice svake nedjelje donosimo reportaže iz različitih župa ali ne govorimo samo o crkvenim aktivnostim već i kako se živi, čime se ljudi bave. Prije gospodarske krize išlo se češće vani, jedan kolega je čak išao u New York ali u posljednje vrijeme je to sve reducirano.
Bili ste ovdje dva dana, što ste vidjeli, kako živi dijaspora u Berlinu?
– Ovo je u stvari moja premijera vezano uz reportaže izvan Hrvatske tako da viđeno ne mogu uspoređivati s nekim drugim sredinama. Ali, ovo mi je četvrti puta da sam u Berlinu, tako da me sam grad nije toliko impresionirao, već sam toga dosta i prije vidio. Ovoga puta sam imao prigodu sretsti i upoznati tako puno ljudi tako da to daje neku novu dimenziju dolasku ovom gradu. Susreo sam se s raznim skupinama mladih, folkloraša, svih skupina ljudi koji ovdje žive. Bilo mi je zanimljivo i čuti priče mladih koji danas dolaze u Njemačku zbog nezaposlenosti u Hrvatskoj i koji se ovdje isto teško snalaze. Napisat ću prilog o prvoj generaciji gastarbajtera i ovima koji danas dolaze, koje su razlike, kako je njima danas a kako je bilo prije toliko godina kad su prvi Hrvati dolazili na rad u ovo područje …
Eto, još bi kolega Ivan Tušev pripovijedao o svom pozivu i onome što je vidio u Berlinu da ga ne pozvaše prijatelji i rođaci. Razumljivo, vrijeme službenog boravka u Berlinu bliži se kraju, treba i put domovine.
Ostaje nam, njegova dalja razmišljanja, prilog o HKM Berlin, pročitati na srednjim stranicama Glasa koncila.