…ili PINOKIO
Berlin/ –Halo, halo, javi se stariji muški glas kad nedavno na nepoznati broj podigoh slušalicu mobitela. A nakon tog “halo” osu paljbu pogrdnih riječi koje neću ni citirati jer nisu autorizirane 🙂 i već kojih par sekundi kasnije, veza se prekinu. Bezimeni lik, ponovio je poziv još dva puta u mjesec dana a onda se smirio. Nije ovo prvi puta da anonimni ljudi telefoniraju, pišu emailove ili komentare s izmišljene adrese. Nakon nekog vremena, prestanete obraćati pozornost. Ignoriranje takvih je često (ne baš uvijek) najbolje reagiranje.
E, ali, vidim ovih dana, moda ovakvih svojevrsnih pritisaka ponešto se i promijenila.
Naime, redakcija i uredništvo jednog kolege novinara primilo je pismo pritužbe na njegov rad, ono, klasika …neobjektivan, manipulator, ovakav, onakav …Pa dobro, ni pol jada, reći ćete, žestoka kritika je to …
E, jest ali i nije opet baš tako. Naime, pisac pisma pritužbe, riječi kritike počinje i ovako: Prema saznanjima naših članova... Pismo nije anonimno, potpisano je s: dipl. ing Ante Babić, Hrvatska zajednica- Berlin.
Naravno, kako sam u Berlinu, pismo proslijediše meni s pitanjem: je li vam poznata ova osoba?
Pravo rečeno: nije, ali čemu gubiti vrijeme na razmišljanje. Pismo proslijedim Hrvatskoj zajednici Berlin u ime čijih članova, dotični dipl. ing. Babić, pismo i piše.
U Hrvatskoj zajednici odmah odgovoriše kako im nije poznato to ime pa i kako ovo nije prvi slučaj lažnog predstavljanja te na tu temu održaše i sastanak uprave.
O konkretnom slučaju se, nakon sastanka uprave, predsjednica Hrvatske zajednice Berlin, Mira Kiš, na naš upit, između ostalog, ovako očitovala.:
– Ja kao predsjednica Hrvatske zajednice mogu sa sto posto sigurnosti garantirati da taj gospodin nije član Hrvatske zajednice niti ga ja poznam.
Nitko nije ovlašten niti ima odobrenje od Upravnog odbora da u ime članova ili Hrvatske zajednice piše bilo kakva pisma. Ja sam šokirana i energično se distanciram od onog što je napisao dotični, nama nepoznati gospodin.
Eto, sad se te stvari ne rade više anonimno, već se pojedinci predstavljaju kao članovi kojeg od društava pa govore, pišu i reagiraju u ime udruženja kojega oni a niti udruženje njih, nikad ni čulo ni vidjelo nije.
A, zaboravljaju, da, tko je čiji (ili nije) član, nije danas baš teško razjasniti s par telefonskih poziva ili email poruka.
I zaboravljaju, kako se ta stvar svojevremeno, razvijala kod pinokia.
A između bajke i stvarnosti, tanka je linija razdvajanja.
Oduvijek sam imala “visak” fantazije, ali je sigurno sve sto se moze zamisliti ostvarivo je kao i u gornjem slucaju.Manipultivne igrice sa laznim identitetom navodnih a laznih autoriteta mogu kobno zavrsiti po neku nevinu dusu.Sto reci osim – Oprez !