stihovi i fotografija: Ivanka Cvitan
danas je vrijeme
opipljivo oštro
strašno
duž iste ulice
pa tako širinom
nad istim kamenim gradom
kroz napuklu školjku sedefnim okom
pratilo je
prijetilo
planove joj osujetilo
reklo joj
slušaj
čemu toliki prostor
statičan
miran
uzduž široko pa uvis
a gle mene
vrijeme
neuhvatljivo u četvrtoj
anaerobno lebdim
samo taj prostor natkrilim
prelomim
zube njime izbijelim
pa ti se u oko
okom
iscerim
sve po svome uredim
opipljivost mimoiđem
a skoro sve si sredila
skokom
što vrijedi biti prisutna
ukopana
od kamena bijela
poput kampanela
vrijeme bez najave kovitla nad glavom
po svome uvijek
tu
ovdje i tamo
s vjetrovima planove kroji
iskre gasi dahom
buktinju preusmjeri
nebo zacrni
kamen bijeli osmudi
lako se postane od tolikih sjena
obična aerogena žena
