Ivanka Cvitan
napusti li zagrljaj raskriljene ruke
lakše je prestati biti
(nekome
ništa)
nego
pristati se navući
(preko
nestalog
smisla)
grlim stablo:
napušteni zagrljaji pucaju ko kora
kao:
nestaje im smisao
tek pod jakim svjetlom
vidim:
samo se tako nastavlja živjeti