piše: Sandra Marelja Muić
foto: Filip Brala
Još jedan vikend za pamćenje u Zadru. Treću godinu zaredom, utrka Wings for life World Run, koja se organizira u 33 grada diljem svijeta u isto vrijeme, odvija se i u lipom mom gradu.
Prekrasna sunčana subota i nedjelja prijepodne, u prvoj pagodi do starta radimo na evidenciji prijavljenih koji dolaze po svoj broj i svoje majice s logom.
Ispred nas promenada sudionika i posjetitelja svake vrste, nas osmero u svakoj pagodi, svatko sa svojim zadatkom. Svako malo upadamo u frenetične intervale i trčimo po pagodi niti ne dižući pogled.
Zadar u najljepšem mogućem svijetlu, more pridobiva svakog svojim plavetnilo. Vedrina sunca se razlijeva po kamenim pločama, a cvijeće i travnjaci potpuno uredni i čisti, unatoč hiperokupaciji poluotoka. Zaslužni za to su ovdašnji djelatnici „Čistoće“ koji svaki, i najmanji papirić, revno podižu s tla. Između stabala i šatora, gotovo bešumni i nevidljivi u toj gužvi, građani koji skupljaju odložene boce. Čak su se i alpinisti umiješali u ovaj event, te u subotu čistili kupolu Sv. Donata kako bi je pripremili za sezonu. Ne da se stara ljepotica, na svakoj slici će opet osvanuti rotonda okupana svjetlošću
Nevjerovatna je popularnost koju je ova humanitarna utrka pridobila. Ovaj put imamo 7 tisuća trkača pod zadarskim nebom i sve skupa osamstotina volontera, od čega nas dvijesto na području starta.
Startnina svakog prijavljenog ide u zakladu za istraživanje ozlijeda leđne moždine i mnogi se i prijave u želji da nekako pomognu, makar se ne pojavili na startu. Tu je mnogo pravih trkača, maratonaca, kojima je trka još jedan trofej, mnogo onih kojima je to izazov, i najviše onih koji žele sudjelovati. Više od četiristo natjecatelja iz tima „Tanjina knjiga radosti“, u spomen nedavno preminule mlade sugrađanke i njene volje za životom. Oni također imaju štand gdje se prikupljaju donacije za kupnju aparata za zračenje za potrebe osnivanja Centra za onkologiju Zadar.
Sama svrha utrke postane nazočna čim u tom mnoštvu otkrijete nekog sudionika u invalidskim kolicima u pratnji, i uvijek sa najširim mogućim osmijehom. Kod nas dolazi natjecatelj po svoje stvari, ispunjava izjavu odricanja odgovornosti sa svoja dva preostala prsta lijeve ruke, desne nema, to je sve što mu je ostalo. Mlađa ekipa u pagodi zatečena, spašavam situaciju elegantnim prelaskom na druge teme. U idućem trenu prolazi nagla živost kod te iste mlade ženske ekipe jer rivom defiliraju pitomci policijske akademije u svojoj sportskoj opremi.
Eto nas, oči u oči sa onima kojiima je teže, a tvrdimo svaki dan da je nama najteže. Naravno da je, kada se tako suludo natječemo svaki dan umjesto da koristimo život. Još jedan lajk, još jedna aktivnost, još bolji smartphone, još jedna cipele. I još jedan dan života koji smo potrošili na to, ipak ogorčeni na kraju jer nije dosta. A kako je drugima?
Atmosfera koja se stvara kada ljudi počnu ulaziti na svoje startne pozicije i čekati u svojim trkačkim zonama je neopisiva. Hrpa pozitivne energije, u pozadini se čuje voditelj i glazba sa Foruma, dvojac iz „2Cellos“ nas časti izvedbom i pridružuje se poslije trkačima. Mi iz pagoda smo gotovi pola sata prije starta i tek sada vidimo što se sve zbiva, odnosno što smo mi to radili.
Količina ljudi je gotovo zastrašujuća, jer sa strane stoje još i posjetitelji, tv-ekipe, osiguranje, kolege volonteri na svojim pozicijama, medicinska služba itd.
Posebnost utrke je što ju završi baš svatko jer nema ciljnu liniju – presretačko vozilo kreće nakon trideset minuta i kada presretne trkača te uređaj iz vozila očita kod na brojevima, utrka je završena. Neopisiva je količina posla koju smo svi skupa odradili tom prigodom. Sve treba štimati, sve treba biti osigurano, za svaki slučaj postoji preventivna mjera.
Navečer gledam sliku koja je obišla svijet, tisuće ljudi koji su krenuli iz antičkog grada da šire dobru volju i pozitivnu energiju. Spiker govori da je Zadar po broju sudionika ušao u prva tri grada od ovih tridesettri, vidim rotondu kako se samozadovoljno smiješi ispod zadarskog neba. Lipi naš grad.