tekst i foto: Sandra Marelja Muić
Zadar/ Topla ljetna večer mami u điradu. Iskačem s motora u Foši i zvonim peticama do prve trgovine da si uzmem bočicu vode . 10 kuna, uh – inače je 6 kn. Zatekne me, ali mi ne može umanjiti radost što nakon dulje stanke opet nazočim otvorenju Glazbenih večeri u Sv. Donatu. Srpanjska večer kao stvorena za glazbu ispod zvijezda i kupole sv. Donata na Forumu.
Ne idem Kalelargom, nego donjom ulicom kroz Četiri kantuna. Lijepo li je vidjeti gužvu na ulicama lipog mog grada, mnogo gostiju i ovaj puta čak i pune stolove, to mi je naročito drago. Prevladavaju mlade obitelji, srednja dob i mladi sa svojim atomskim naprtnjačama, sve te strah da će kakav pluton iz njih iskočiti, onako sapetih. Ti nesretnici švrljaju i traže hostel, nije im na pameti Češka filharmonija kao meni.
Gotovo svaka trgovina koja je posustala u prijašnjoj djelatnosti sada je pretvorena u suvenirnicu, a otkrivam blizu Crkve sv. Marije čak i novu trgovinu eko proizvoda, minuciozno posloženu u chic stilu. Lijepo, dotjerano, uredno, čisto, radi sve do kasnijih sati – sve podređeno sezoni. Ja ne znam šta sa svime time od listopada do lipnja, iskreno govoreći, i mi ćemo biti posjetioci u svome gradu ili šta?
Koliko god sam na vrijeme, toliko sam već i zakasnila, sjedalice za puk su zauzete. Otvorenje je uvijek besplatno i mnogi ljubitelji kvalitetne klasične glazbe dođu uživati na ovoj čarobnoj pozornici svakog ljeta. Dio koji je rezerviran za gradske dužnosnike i počasne goste zijeva prazan, ljudi sjede po antičkim ostacima, a veliki dio njih već stoji.
Dvoje umirovljenika u ispranim majicama se dižu jer su sjeli na nepučka mjesta. Moj parfem je vrijedio više nego sve što su ovo dvoje imali na sebi zajedno. Muka mi je više od susretanja ljudi koji kupuju meso za dvadeset kuna ili si daju narezati jedan komad salame ili su u ovakvim ispranim majicama. Pitam neko mlado pile redara zašto su tako malo stolica stavili, iako je to svake godine tako i iako je to samo stvar dobre volje. Valjda ih grad treba za onih milijun svojih zaposlenika koji u podne izađu iz zgrade na trgu da popiju kavu. Čovjek bi nekad pomislio da smo u New Yorku koliko ljudi radi za dobrobit lipog mog grada.
Češkoj filharmoniji je pripala čast otvoriti ovogodišnje glazbene večeri. Dvije sopranistice i jedan solirajući violinist daju svoj izniman doprinos izvedbama kompozicija, a „Vltava¨ od Smetane spušta se po publici kao šećer po toplim kolačima. Nema mjesta gdje bih sada radije bila, ovdje je jedino mjesto koje je ono pravo.
Modrina noći, maestral koji se spušta sa obraza preko ramena, note koje ostaju u pramenu kose. Vrhunska glazbena izvedba. Baš vrhunska izvedba Čeha, blještava i jasna poput češkog kristala.
Mnogo ljudi, mnogo turista sa dječjim kolicima, čak i pokoji kućni ljubimac zviri među glazboljubcima. Bizet, Beethowen. Harfina boja lješnjaka se sjaji pod reflektorom dok nas časte svojim poslasticama. U međuvremenu se na Forum slilo cijelo more ljudi koje nagrađuje orkestar višestrukim pljeskanjem. Jedan četveronožac malo tanjih živaca pokušava nadglasati pljesak i dobiva salvu smijeha od nas iz zadnjih redova.
Žurimo na drugi dio poluotoka kod Pet bunara osluhnuti Jazz orkestar Hrvatske radio-televizije i Valeriju Nikolovsku, stižemo na bis da ponesemo komadić moćnog glasa pjevačice sa sobom. Šteta što su se oba eventa poklopila u isto vrijeme, ali važno da su svaki našli svoje poklonike i razveselile biranu publiku. Bome, ima i ovdje četveronožaca, ali su više u smooth-jazz-moodu.
Jedanaest i pol je već, treba zvoncati cipelicama do kuće, s autom bih vjerovatno bila još u potrazi za parkingom, tu je lipi moj grad manje lijep ljeti.
Pozdravljamo se i spuštam se kroz Fošu natrag noseći svu ljepotu večeri sa sobom u san.