/Promocija knjige Dubravke Borić/
Tekst i foto: Marija Kukić
U dvorani Galerije „Vinko Draganja op.“ u Dominikanskom samostanu u Splitu započelo je u 18.oo sati predstavljanje knjige Bubamara I. Zbirka je to pjesama za djecu autorice Dubravke Borić, a pisana je pučiškom čakavicom. Ta čakavica razlikuje se od ostalih čakavskih izričaja. Odupire se izumiranju i zaboravu i premalo je pisanih svjedočanstava o njenoj živosti. Stoga je izuzetno značajna pisana riječ koja je najbolji način borbe protiv zaborava.
Predstavljanje je započela Dubravkina unuka Kate koja je recitirajući jednu pjesmicu pobrala dugotrajan pljesak.
Urednik Radio Splita Mladen Vuković pročitao je na samom početku tekst pokojnog Emila Cipara koji je zapisan u knjizi. Mene su se, uz sve pohvale knjizi, dojmile rečenice u kojima Emil kaže:
“Najljepši odmor za mene je… kada zamoren velikim globalnim temama ovoga društva i svijeta, uzmem u ruku Dubravkinu poeziju. Već nakon prvih stihova zaboravim sve krize, ratove, svađe, prepirke, sav lažni sjaj kojim smo okruženi i u kojemu živimo….
Dubravka je majstor riječi. Ona njime piše, govori, slika, sklada, oblikuje u kamenu, prodire u duše…“
Treba li bolji i ljepši komentar od ovoga?
Dr. sc. Lucija Puljak osvrnula se na specifičnosti pučiške čakavice. Sretna je što ju Dubravka čuva od zaborava i što ljubav prenosi i na druge, posebice na svoje unučice. Knjiga se, po mišljenju Lucijinom može podijeliti u dvije veće cjeline: pjesme za djecu i pjesme o djeci.
Spriječen godinama i bolešću Tin Kolumbić nije mogao doći, ali njegovo razmišljanje o knjizi prenio nam je Mladen Vuković. I on je spomenuo Emila:
„Ljepotu življenja treba tražiti u malim, svakodnevnim stvarima oko nas, a Dubravkina poezija odiše njom…“
Akademski slikar Josip Botteri govorio je o crtežima koji prate stihove. Sve crteže uradile su Dubravkine unuke. Iskreni su, prikazuju slike života i okoline viđene dječjim očima. Posebno je zadivljen crtežom uz pjesmu NA VELI PIETAK.
Izdavač knjige Zoran Bošković istaknuo je da već pedeset godina nije izišla knjiga za djecu na čakavici i da je stoga ova knjiga od još veće vrijednosti. Ponosan je što je baš njega dopala čast i dužnost izdati knjigu. Zaslužila je ući u antologiju hrvatskog pjesništva.
Šećer dolazi na kraju.
Dubravka, vidno uzbuđena zahvalila se svima nazočnima. Istakla je da su joj njene unuke pri nastajanju knjige bile najbolje i najiskrenije kritičarke. I njima je iskreno vjerovala. Zahvalila je i svim predstavljačima, prijateljima, svima koji su te večeri bili s njom… obitelji koja ju je stalno i poticala i podržavala. Naglasila je da je veći dio pjesama našao svoje mjesto na stranicama portala Hrvatski glas Berlin i da je zbog toga sretna i ponosna. U pripremi je i nastavak, Bubamara II. Zahvalila je donatorima, a posebna zahvala glasila je:
„Hvala ti , Emile! Znam da me ti sada čuješ i vidiš i da se raduješ zajedno sa svima nama!“
Sve su popratile recitacijom, svirkom na flauti, pjesmom… njene unuke, a nekoliko pjesama pročitale su i tri učenice iz Pučišća na otoku Braču.
Bilo je svečano, dostojanstveno, izvrsno organizirano… Slijedio je domjenak za sve nazočne. Dubravka nije zaboravila za vrijeme domjenka nekoliko puta naglasiti:
„Čak iz Slavonije na promociju je došla moja prijateljica!“
Neka se zna!
U iščekivanju izlaska Bubamare II, dijelim ponos i radost što sam bila sudionicom ovog svečanog čina. Taj ponos, tu radost dijelili su svi članovi njene obitelji i to se zrcalilo iz svakog njihovog pogleda.
Sutradan sam krenula kući. Već u ranim noćnim satima našla sam se u svom domu, umorna, ali ispunjena i sretna.
Dubravka, hvala ti što postojiš!