piše: Žarko Delač
Posljednja tiskovna konferencija predsjednika hrvatske vlade dodatni je čavao i lijesu pesimista koji stalno govore kako je u Hrvatskoj loše, loše se živi, caruje korupcija i pravna nesigurnost i tako dalje.
No šte se u stvari dogodilo?
Ništa posebno već sasvim uobičajeno u zapadnim višestoljetnim demokracijama, a to je razlaz političkih neistomišljenika.
Sjetimo se samo koliko je susjedna Italija promijenila Vlada i nitko pri tome ne paničari.
U prilog tezi kako se ništa strašno nije dogodilo pokazuje i rast BDP-a unatoč nefunkcioniranju vlade čime možemo zaključiti kako nam vlada ustvari niti ne treba. Poduzetnici, poljprivrednici i obrtnici sami se snalaze bez pomoći države. Država koja im često ustvari samo odmaže!
Zbog toga na odlučni stav predsjednika vlade treba gledati pozitivno i optimistično jer ne smije biti zaštićenih osoba i pojedinaca, a mjerila moraju za sve biti jednaka. Nakon takvih odnosa u politici sigurno će uslijediti promjene i u sudstvu pa malo po malo i na svim ostalim razinama.
Uz veći oprez i odgovornost možemo očekivati između ostalog i manje bahatosti dužnosnika i državih činovnika. Meni ništa nitko ne smije i ne može, postala je poštapalica umjesto izuzetak.
Stoga je premijerov potez početak nove političke prakse čime je poslan signal i poruka našim u posljednje vrijeme sve brojnijim iseljenim Hrvatima kako je došlo vrijeme promjena i da se na njihovu pomoć očekuje. Težak život u inozemstvu sigurno bi radije zamijenili s daleko lagodnijim u domovini ali samo ako se dogode neke promjene.
A svi manje više znamo koje su to! Političko kadroviranje i uhljebljivanje prevršilo je svaku mjeru, utjecaj financijskih lobija vidljiv je na svakom koraku, a nevidljive ruke inozemnih egzekutora postaju preko domaćih poslušnika sve vidljivije. Stoga tome treba stati na kraj i odlučno preuzeti stvari u svoje ruke. Naravno demokratskim metodama na predstojećim skorašnjim parlamentarnim izborima.
Jer iako je i izborni zakon pisan po mjeri političara kojima je to jedino zanimanje ukoliko će glasači biti jedinstveni i koliko toliko otriježnjeni niti izborna im namještaljka neće pomoći. Nakon toga neće nam biti potrebna ili bolje rečeno izgubit će smisao i lustracija. Koja uzgred rečeno, jedino u našoj državi od svih članica europske unije iz socijalističkog bloka nije provedena.
Zar je nakon svega potrebno postaviti pitanje – ZAŠTO?