piše: Marija Kukić
Tek je prošlo nekoliko dana kada sam u tekstu Mir vama napisala:
„Ponosna sam što sam dio ovog našeg naroda …“
Postavila sam između ostalih i jedno od pitanja:
„Postoji li kod drugih (naroda) toliko poštovanja i uvažavanja …?“
Danas sam puna gorčine, srama i tuge. Mogu samo pitati:
„Zar se svi moramo crvenjeti pred svijetom zbog šačice onih koji nas na svakom koraku sramote i ruže?“
Volim sport. Omiljeni su mi atletika, vaterpolo i rukomet. Ali svi su mi dragi, posebice kada se naša mladost bori sa stranim natjecateljima. Individualno ili ekipno! Svejedno! Cvjetam od ponosa kada službeni spiker najavi njihovo ime i kada vidim žar u njihovim očima i želju da osvjetlaju ugled zemlje za koju nastupaju. Ma ne moraju uvijek pobijediti!
S koliko borbe i utakmica u nogama moraju samo proći naši nogometaši (i ostali sportaši) da bi se dočepali svjetskog ili europskog prvenstva? S koliko napetosti mi gledamo njihov nastup iščekujući što povoljniji rezultat? I što bolji plasman.
A tada, na samim vratima ulaska, spotaknemo se i padnemo u ponor. Ne zahvaljujući ekipi (ili pojedincu), nego bijednoj šaci onih koji nikada, a ma baš nikada ne smiju i nemaju pravo reći da vole ovu našu prelijepu domovinu.
Zar nismo veliku packu dobili kad su naši momci morali igrati pred praznim tribinama Poljuda? Zar nismo već bezbroj puta osramoćeni nedoličnim ponašanjem „navijača“?
Ovo u subotu prešlo je sve granice. Tko smo mi da pronalazimo krivce? Tko nam je dao pravo izigravati odvjetnike? Netko je kriv! Valjda će se o krivcima pobrinuti netko drugi! Ali mi se imamo pravo pitati:
„Tko je onaj ili tko su oni što nanose sramotu zbog koje se moramo crvenjeti pred cijelim svijetom?
Voli li se tako ova naša napaćena domovina?
Pokazuje li se tako kultura našeg naroda?“
Sramim se! Kao što se srami velika većina ljudi.
Toliko toga divnoga možemo svijetu pokazati, ali ne! Bolje da nas svijet gleda kroz one druge ružne, mračne, tamne naočale!
Tako često moramo svi umirati od srama pred svijetom, a sve to zahvaljujući nekolicini izgrednika.
Definitvno ima onih koji nam kao zemlji
ne žele dobro. Takovi se kriju posvuda. A
kako ih razotkriti ? Dok se ne uvede reda
u politiku i pravosuđe, ništa se neće pro-
mijeniti.
Marija pita zabrinuto,azabrinuti smo mnogi:„Zar se svi moramo crvenjeti pred svijetom zbog šačice onih koji nas na svakom koraku sramote i ruže?“
Moj odgovor bi bio:Ne nemoramo se crvenjati zbog njih,već radi sportske politike odgovornih,koji malo što čine dosada,da se nedolično ponašanje „navijača na stadionima ne događa.