tekst i fotografija: Ivanka Cvitan
Gledanje pod drugačijim kutom sadrži draž bistrine, ali i opasnost od privida.
Ovisno o nagibu i lomu svjetla koje pada iz centra.
Moj pogled na sveokolna zbivanja oduvijek je slabo centriran. Teško prihvaćam prosjeke, običnosti, uklopivosti.
´Pametno početi, fakultet odabrati, pametno se ženiti, pametno stariti´ odbacila sam u srednjoj školi. Živjeti isključivo po pravilima činilo mi se kao kuhati bez začina.
Gledanje na blizinu bila mi je specijalnost dok nisam počela nositi naočale. Moj nesrazmjer oftalmolog je zakrpao istom dioptrijom na oba oka. Loše, jer moje oči ne idu u paru.
Kao i ocu, koji je u nekim kasnim godinama desnim dobro vidio daljinu, a lijevim blizinu, i koji je isto teško prihvaćao prosjeke, običnosti i uklopivosti, krpanje očiju istom dioptrijom dovelo je do mutnog pogleda i privida.
On nikad nije gledao kroz naočale, ja sve češće koristim prirodno svjetlo kao saveznika.
I zaista, knjigu sitnih slova s lakoćom čitam po danu.
Noć ionako rano ustupam snu.
Gledajući u daljinu, počela sam primjećivati sve više nesrazmjera u vanjskom svijetu.
Lijepu prirodu i nakazno društvo.
Gladne zemljane i putovanja svemirom.
Puno znanja i malo primjene.
Socijalnu pomoć nezaposlenim bogatašima.
Plaću za nerad i rad bez plaće.
Djecu s novim mobitelima i roditelje im u starim cipelama.
Domove pune igračaka, a bez igre.
Uspješne obitelji i prazne zagrljaje.
Izgubio se prihvatljiv prosjek.
Kradljivcima su ruke postale duže nego djeliteljima.
Pitam se…utječe li prirodno svjetlo na takve nesrazmjere.
Bi li se poredak odbjeglih nesrazmjera centrirao da se ugasi svjetlo i krene ispočetka.
Da nakazno društvo brine o lijepoj prirodi umjesto o svojim bankovnim računima.
Da se najprije otkriva najbliži nam svemir – u nama.
Da stručnost izađe iz knjiga.
Da rad postane sredstvo, a ne cilj – bez bogatstva i socijalne pomoći.
Da nema dvostrukih mjerila.
Da stvari postanu manje važne od topline zagrljaja.
Da začin ne prekrije neukusno jelo.
Običnost i uklopivost nužni su u igrama s puno igrača. Bez pravila dolazi do kaosa.
Jedino blizina dozvoljava sitne nesrazmjere.
Osobne je poglede lakše korigirati.
Ako se želi.