piše: Marija Kukić
Vidjela sam suze u njegovim očima. Dok je svirala najljepša himna na svijetu, njegovo lice bilo je obliveno suzama. Možda su ove suze zbog nedavno preminulog oca? Sigurno je ovu utakmicu želio pokloniti njemu – svom pokojnom ocu i igrati za njega. I dati sve od sebe!
Igrali su svi i borili se poput lavova. Dominirali. Bila ih je milina gledati. Neka svijet vidi i zna kako Vatreni znaju igrati nogomet! Ponos, radost, zadovoljstvo… sve pozitivne emocije navirale su poput bujice. Ostavih sve poslove. Jer valja vidjeti te naše junake koji se časno bore za boje svoje domovine.
A onda!? Oko sedamdeset pete minute šok! Šačica huligana, ma rekla bih, grupica neotesanih divljaka odluči poremetiti taj prekrasni ugođaj. Petarde, baklje… stadion, ljudi pred ekranima, igrači, svi su u šoku… Igrači u nevjerici gledaju te nemile scene, mole, preklinju, ali uzalud. Sudac prijeti prekidom utakmice. Tučnjava među navijačima. Utakmica se ipak nastavlja, a naši momci izgubljeni, zbunjeni, postiđeni… Jedva dočekaše kraj.
Čime su to zaslužili? Zar jedan Vedran okrvavljene glave, jedan Darijo koji se upravo vratio s očevog sprovoda, zar virtuoz Luka koji pokazuje savršenstvo od nogometa, zar jedan Ivan, Marcelo, Mario, Domagoj… zar su oni to zaslužili? Zar smo svi mi, koji volimo sport i bodrimo naše sportaše zaslužili, da se zbog šačice huligana crvenimo pred očima cijeloga svijeta? Zar nam napaćena zemlja nema i bez ovoga hrpu problema?
Izbornik Čačić je rekao:
„Umjesto da pričamo o velikoj utakmici Hrvatske, pričat ćemo o ispadu huligana i neredima… Svi smo krivi. Nemojte da sada peremo ruke. Ne trebam vam ja to govoriti, ali jasno je da hrvatski nogomet ima probleme, ali huliganizam je jedan od najvećih. Ali samo jedan u moru problema. I zato jesu krivi svi: i savez, i klubovi, i država, i mediji, i navijači, i huligani, i izbornik, i UEFA. Redom, godinama ignoriraju probleme, gomilaju nove, pretvaraju se da ne postoje i valjda se nadaju da će iščeznuti sami od sebe. A ništa ne iščezne samo od sebe.“
Još je dodao:
„Sramotimo se, a nitko na to ne reagira. Zbog prekida koji se dogodio možemo se svi zajedno crvenjeti. Oni koji su za njega odgovorni, sad se smiješe u svojim foteljama, a mi se tu sramotimo. Činimo nešto što nikako ne koristi našoj zemlji, našim ljudima i našim nogometašima koji ponosno nose hrvatski dres…“
Ja vjerujem da će ovaj incident dati još veću odlučnost, hrabrost, borbenost, zajedništvo i da će nošeni krilima jedinstva i s pozitivnim mislima krenuti u daljnju borbu za izvrstan rezultat, koji bi uz sve što su doživjeli, bio ravan zlatu.
Tužna sam zbog ovoga što se dogodilo i želim tim izgrednicima s punom odgovornosti reći:
„Sramite se! Tako se ne voli domovina. Zar vas nisu ni malo ganule Darijeve suze? Zar niste osjetili ni minimum poštovanja prema onima koji Europi i svijetu žele predstaviti našu zemlju u najboljem svjetlu?“
Kamo sve to vodi?
Budaletine, ovi tzv. navijači. Tako je to kada se huligani ne boje hrvatske policije. Da je vratiti jugoslavensku miliciju, ne bi se dešavalo ovo. Žalosno, što rušimo možda jedino što hrvatsko društvo još spaja. A to su sportski nastupi nacionalnih vrsta. Oko drugih strana su podjele toliko duboke, da me ne bi čudili i fizički sukobi. Imamo mi i u njemačkom društvu svakorazne diskusije i prepirke, ali to ne blokira državu. Frustracija vlada Hrvatskom, što vidimo i po političkoj krizi. Već više od pola godine nemamo tamo Vladu, a ni novi izbori ne daju nadu da će završiti kriza, jer… Read more »
Kada sam vidio da Srna plače,vjerojatno sjetivši se pokojnog oca,ali i borilačke odgovornost i očekivanja koja ga čekaju u toku utakmice sa česima .Koje je uvjek igrao sa velikom ljubavlju,za sebe,društvo i hrvatsku. Dokle se je svirala pjevala hrva himna,skorom sam i sam proplakao, nešto me je stisnulo u grlu. Brzo je sve to uz igru prošlo u očekivanju da Vatreni pobjede.I na kraju što se je dogodilo,moglo se je u naprjed spriječiti,bilo je najavljeno.Nitko od odgovornih u društvo i politiki nije još u samom početku reagirao.Prema tome nebi ja to rušio na sve nas.Već na sve one u društvo… Read more »