KLJUČEVI

U srce sam te zaključala…

Marija Kukić
Na svijetu  postoji mnoštvo ključeva. Raznih oblika, veličina, načinjenih od različitih materijala. Mogu biti načinjeni i od zlata. Ali , jesu li oni zlata vrijedni? Ključevi otključavaju i / ili zaključavaju.

Nekada to ide brzo, sigurno, bezbolno, a drugi puta će otključavanje i zaključavanje biti teško i mukotrpno. Zašto je to tako? Zato što svaki ključ ne pristaje svakoj bravi.

Ključevi imaju svekoliku primjenu. Oni najčešće otključavaju i zaključavaju kućna vrata, kapije, ulaze u neke ustanove, objekte, dizala, automobile…To su ključevi koje svako ljudsko oko može vidjeti, ruka  opipati, uho njihov  zveket čuti, prsti dodirnuti.

Postoje i neki drugačiji ključevi; gradić  Ključ u susjednoj Bosni i Hercegovini, francuski ključ koji možda ni ne potječe iz Francuske, tvornica čarapa „ Ključ“ za koju nisam ni sigurna je li još uvijek postoji …

Postoji ključ i u glazbi. To je violinski ili G – ključ. Vrlo je bitan. Bez njega  bi skladba bila krnja, nepotpuna, nerazumljiva… Ni jedna skladba nije zapisana bez njega. Stoji na samom početku crtovlja. Otključava vrata svijeta glazbe. Treba ga samo otkriti i razumjeti.

No, postoje i oni drugi, nevidljivi ključevi. Postoji ključ strpljivosti. Onaj tko ga nađe i zadrži kod sebe, može otključati svaku bravu. I lijepa riječ je ključ koji otvara čak i željezna vrata ma koliko teška i velika ona  bila.

Ključ moći i uspjeha nije svima ni dostupan ni poznat. On je namijenjen samo pojedincima dok ostali mogu samo o njemu sanjati. Na putu prema moći i uspjehu ponekada se mogu pokliznuti i pasti. I  ti padovi  vrlo često postaju ključevi uspjeha. I oni čovjeka nečemu nauče.

Postoji i ključ kojim zaključavamo riznicu naših tajni. On je iznimno vrijedan. Skriven je duboko u srcu i zaključao je sve tajne u neke nepoznate pretince.  Nema te sile koja će ga moći otvoriti, u nj zaviriti,  skrivene tajne nekome odati.

U srcu se skriva i ključ ljubavi. Do toga ključa ne mora doprijeti pamet  nego samo iskrena ljubav.

U srce sam te zaključala,
Ne možeš izaći.
Ključeve sam izgubila,
Ne mogu ih naći…

…kaže stari spomenar iz dana moje mladosti.

Ta ljubav, zaključana u ljudskom srcu, može i mora biti svestrana, ali uvijek prava, iskrena, duboka, neglumljena… Tko izgubi ovaj ključ, teško će ga ponovno naći, teško će u srce vratiti slatkoću izgubljenoga. Osim, ako ne pronađe novi ključ ljubavi koji će moći iznova otključati ljudsko srce!

U ljudskom srcu skrivaju se dragulji. Ono pod ključem  čuva sve naše tajne, radosti, sreću, ljubavi, nježnosti… Ono može biti čisto i nevino poput kapljice izvorske vode, može biti široko i veliko poput najvećeg oceana.

Ono može zaključati i u sebi nositi i ljudske patnje i boli, može biti grubo, nemilosrdno, oholo…

Kakvim ključem otključati ovakvo srce i pomoći da se ono promijeni? Treba uzeti čarobni ključić  čija će snaga sve pozlatiti. To su ključevi zlata vrijedni.

Postoje i ključevi raja. Oni mogu biti ključevi nebeskog i zemaljskog raja. Da bismo uživali u njima, moramo znati koji i kakav ključ upotrijebiti i kada ga koristiti. Čime ga i kako zaslužiti?

Postoji i ključ besmrtnosti. „Ključ besmrtnosti je živjeti život vrijedan sjećanja.“ (Bruce Lee)

Njega dobivaju oni ljudi koji su dobrim djelima zadužili čovječanstvo. Nije ga lako zaslužiti. Treba ga uporno tražiti, za njega se cijelog života boriti, činiti samo dobra djela, koristiti uvijek samo  prave ključeve u pravim bravama. Njega može imati i svaki mali, obični čovjek čije je srce zaključano ključem dobrote, poštenja, praštanja, nježnosti, ljubavi…