piše: Žarko Delač
Najnoviji u nizu organiziranih navijačkih divljanja na nogometnim terenima izravni je atak na hrvatsku reprezentaciju i hrvatsku državu koji su manje više svi osudili.
No, zabrinjavajuća je pri tome činjenica kako pojedinci u tome traže opravdanje vezano uz aktualnu situaciju u nogometu.
Pri tome su upitne najmanje dvije stvari.
Kakva je to situacija koju u HNS-u nedemokratskim metodama treba promijeniti uzimajući pri tome u obzir uspjehe naše reprezentacije ili klupske zagrebačkog nogometnog kluba? Smetaju li nekome ti uspjesi? Je li riječ o zavidnosti ili jednostavno žele biti dio tog kolača?
Nadalje, ukoliko je opravdanje za ove nerede smjena vodstva HNS-a i HNK Dinama, imaju li iste motive i nogometni huligani iz Mađarske, Rusije, Engleske?
Kaže se kako dobar izgovor zlata vrijedi ali potpuno je jasno da bi huligani ako ih ne zaustavimo pronašli neki drugi razlog za stvaranje nereda. Nažalost, nezadovoljnika je uvijek bilo i bit će i oni su lak plijen koji se koristi i u političke svrhe.
Naime, zašto bi samo političari bili potrošna roba koju je moguće kupiti, prodati ili preprodati. Iako je ova ljudska karakteristika zapisana u našim genima, kod nekoga je više, a kod nekoga manje izražena jer ipak moral i etika nisu još uvijek pali u potpuni zaborav. To dobro znaju i pojedine skupine koje koriste sudionike nereda na tribinama i izvan njih za svoje ciljeve. Riječ je o vrlo plodnom tlu jer se ne radi o istinskim navijačima već huliganima koji svoje frustracije i obiteljske probleme rješavaju na nogometnim stadionima gdje im je to dopušteno!
Zbog toga treba zaboraviti na sve alibije, opravdanja i slične neutemeljene izjave i razmišljanja o uzrocima ovakvih radnji već odlučno i beskompromisno krenuti u obračun s huliganima. Pri tome opće korisni društveni rad treba i mora biti jedna od metoda ne kažnjavanja već preodgoja zavedenih, uglavnom mlađih Hrvata.
Upravo je naglasak na Hrvatima još jednom dokaz kako sami sebi nanosimo najveću štetu što je i obilježilo našu povijest iz koje nismo ništa naučili. Od sukoba kneza Borne i Ljudevita Posavskog pa do sudjelovanja tisuća Hrvata u četničkim postrojbama.
Zbog toga je jedino rješenje za ovaj i slične probleme u društvu sustavan i organiziran rad s mladim ljudima koji trebaju učiti i sazrijevati na pozitivnim primjerima.
Nažalost, sadašnja situacija nam u tome nikako ne ide u prilog jer smo okruženi uglavnom lošim i negativnim primjerima. Vrijednosti su u društvu poremećene pa je normalno da mediji ismijavaju biskupe i kardinale, starlete dobivaju književne nagrade, a ubojice za volanom oslobađajuće kazne!
Pozitivni primjeri teško dolazi u javnost, a tradicionalne ljudske vrijednosti izvrgnute su ruglu. Sve u ime nekih i nekoga koji na običnom puku gradi svoja financijska carstva i uživa u zemaljskim blagodatima stečenim na nehumani i nekršćanski način.
Zato nam predstoji dugotrajna i teška borba za promjenu takvog stanja. Možda je i najava prijevremenih parlamentarnih izbora dobar početak za to?