piše: Žarko Delač
I dok predizborna kampanja za europarlamentarne izbore nije ni počela, iako su izbori ranije od lokalnih, predizborne aktivnosti za lokalne izbore u punom su jeku.
Stoga promatrajući s tog aspekta možemo zaključiti kako je datum izbora za europski parlament loše odabran i promašen jer birači neće biti kvalitetno upoznati s programima stranaka i osobito pojedinaca na listama.
Naime ovo su ne samo povijesni već i prvi personalirizirani izbori u kojima odabiremo EU parlamentarce koji bi trebali razmišljati svojom glavom i doslovno u interesu svojih birača.
Zbog toga nam vremenski tjesnac sigurno neće omogućiti kvalitetno sagledavanje kandidata, a time i donošenje najbolje odluke. Ponovno će prevladavati kao u slučaju, pipl mast trast, stranačka opredijeljenost i upitna kvaliteta europarlamentaraca. Srećom ne na puni mandat!
Stoga će tek sljedeći izbori za eu parlament biti pravi test demokratske zrelosti birača i volje da nas izvan naših granica zastupaju što kvalitetenije osobe koje će se znati boriti za hrvatske interese i promovirati naše prednosti.
S druge strane i ovi nam izbori pokazuju kako je politika vrlo unosan posao što je vidljivo iz usporedbe prosječne plaće u EU i primanja eu parlamentaraca. Iz sličnih razloga i u Hrvatskoj je veliki interes za političke funkcije iako nije riječ o toliko očitim razlikama u primanjima već o mnogim društvenim privilegijama za koje su se političari izborili.
Primjeri ministara koji su sudjelovali u radnjama koje su predmet istražitelja ili vijeća za sukob interesa pokazuju nam različita mjerila u društvu. Nadalje obrtnici i poduzetnici za krivo predani ili pogrešno upisani iznos prema tijelima državne uprave strogo se kažnjavaju, a političke stranke ovakve propuste opravdavaju šlamperajom.
Sličnih bi se primjera moglo nabrojati unedogled i samo su potvrda političkog klijentelizma i uskogrudnih stranačkih interesa. Javna dobrobit i društvena korist nije im čak ni u drugom planu. No i na takav se politički stil života treba naviknuti. To ne može svatko pa nam primjeri gospodarstvenika koji su ušli u politiku zorno pokazuju kako su to bili loši potezi. Ista je situacija kada političari i njihovi simpatizeri postanu poduzetnici pa dobivamo loše gospodarstvenike.
I na kraju ovog lamentiranja istaknuo bih još jednu zanimljivu pojavu vezanu uz kandidature i izbornu promidžbu koja je u tijeku. Naime kandidati su uglavnom zaposleni u političkim strankama i profesionalno se bave politikom ili rade u javnim i državnim poduzećima.
Radnici zaposleni u privatnom sektoru nemaju vremana za takve aktivnosti. Zanimljiv je to podatak u svijetlu posljednih reakcija na smanjivanje prava radnika u javnom sektoru koja su bez obzira na sve i nadalje neusporedivo veća od onog u privatnom.
No dok se ljudi zabavljaju politikom i izborima i dok to bude glavna tema u našoj svakodnevici stvari se neće promijeniti.
Realan odnos i pravilan balans između krucijalnih i sporednih tema ključan je za naš odmak od trenutačne vrlo loše situacije u našoj domovini, a uz medije veliki doprinos tome mogu i trebaju dati političari.
Ja ću opet ponoviti..
prem da već sada osjećam da se nekima to neće sviđati.
Neka se oni kojima je različito teško udruže ili osnuju nove različite civilne udruge u kojima će moći riješavati kratko ili dugoročno svoje patikularne interese politike svakodnevnice,ujedno pomoći sebi i drugima.
A kako se to radi može se pročitati pod sledećim nasovom..
“Nezaposleni koji su se snašli: Tražimo kruva sebi i sličnima – svit živi bez struje, kune, nade.”