piše: Žarko Delač
Temperaturne razlike i nagle promjene vremena postale su i u našim krajevima uobičajene.
Generalno govoreći, možemo reći kako više ne postoje četiri već dva godišnja doba – ljeto i zima.
Ovogodišnje poplave ili prošlogodišnja suša, dokaz su klimatskih ekstrema koje ne možemo zanemariti te nam jedino preostaje prihvatiti i prilagoditi se ovim prirodnim promjenama.
Sve ovo nam je manje-više poznato ali nije na odmet ponoviti kako bi nam nešto od toga i ostalo u sjećanju.
Naime, situacija nije ružičasta i prijeti nam dalekosežnim posljedicima. Postaviti si jedno od najbezazlenijih pitanja:- Možemo li u budućnosti zadržati dosadašnji standard i lagodan život i u takvim uvjetima? Odgovor:- Vjerojatno znatno teže nego do sada.
Želimo li sačuvati dosadašnji način i stil života moramo daleko više brinuti o okolišu, biološkoj ravnoteži i prirodnim resursima. Treba krenuti od svakodnevne brige za čišći okoliš koja počinje s mišlju gdje odbaciti opušak, žvakaću gumu ili motorno ulje pa sve do složenih projekata koji mogu narušiti ekološku ravnotežu.
Na mnogim smo područjima nemoćni u toj nemilosrdnoj borbi s prirodom i jednostavno rečeno, iz dana u dan, gubimo bitku.
Ogromni šumski požari gutaju hektare šuma, poplave urušavaju zemlju, a topljenje ledenjaka uzdiže morsku obalu. Da ne govorimo pri tome koliko ove, klimom uzrokovane, pojave odnesu i ljudskih života.
No s druge strane, svjedoci smo se izgradnje nuklearnih elektrana koje ispuštaju radijaciju u okoliš, termolektrana na ugljen, eksploatiranja prašuma i krčenja šuma ili urbanističkog devastiranja prostora.
Zbog toga dolazi do otvorenih rana i kaverni u zemaljskoj kori koje su posljedica ljudske djelatnosti i pokušaja preuzimanja moći nad prirodnim i božjim zakonima.
Nažalost, tu je bitku nemoguće dobiti. Zbog toga ćemo svi platiti visoku cijenu i odgovarati za postupke naših predaka.
No, imamo još šansu da bar nešto ostavimo u zalog našim potomcima. Pri tome, problem Jakuševca i zbrinjavanje otpada u Zagrebu ili izgradnja pogona za termičku obradu otpada u Koprivnici, ne smije biti političko ili pitanje osobne financijske prirode. Takvih slučajeva ima mnogo od HE Ombla, TE Plomin, odlagalište Marinšćina, Termoelektrana Sisak, Tvornica cementa Našice pa sve do recimo odlagališta azbestnog otpada u Delnicama.
Misleći globalno ali djelujući lokalno, vrijeme je za stručne i dalekosežne odluke u interesu zaštite okoliša i koliko toliko još sačuvane naše prirodne oaze.
Zbog toga Dan planeta zemlje ili zaštite okoliša treba svakodnevno obilježavati!
Osnivanje Ministarstva za zaštitu okoliša dokaz je kako ipak mislimo ozbiljno i i zato svi zajedno trebamo učiniti dodatan napor i doprinos aktivnostima i projektima ovog najvišeg državnog tijela koje se bavi zaštitom okoliša. Bez kompromisa i zadrške, već imajući na umu čisti okoliš i zdraviju sredinu u kojoj živimo.
Jer u suprotnom, nakon pitanja o životnom standardu ubrzo ćemo moći postaviti i pitanje o opstanku, a ne kvaliteti života na Zemlji!