Ivica Smolec
Završila je škola i ljeto me zove,
lijepi dečki ulicama osmijehe mi love.
Navukla sam danas traperice nove
i budna sam krenula ostvariti snove.
Prištić taj me muči al’ nije to smak svijeta,
nestat će on s čela i prije kraja ljeta.
Ovaj što se smiješi, taj prištić i ne gleda,
nehajno me pozdravlja i na klupu sjeda.
Zaljubljen mu pogled i osjećam se fino.
Iz neba u rebra – zove me u kino!
Mama mi je rekla: “Pazi s kim se družiš,
nemoj se zaljubiti da se ne rastužiš!”
Al’ kako da odbijem ove plave oči?!
Neću moći zaspati barem još tri noći!
Stariji je od mene, završio šesti!
Kad bih bila mačkica, počela bih presti.
“Razmislit ću”, rekla sam, “vidimo se sutra!”
Znam da neću spavati ovu noć, do jutra.
Ustala sam sa te klupe i pobjegla žurno,
ovo ljeto, čini se, bit će zbilja burno!
28. lipanj 2008.