tekst i foto: Sonja Breljak …foto album
Berlin/ U netom prošlu subotnju večer, sve bijaše podređeno nogometu.
A kako je to bila i večer u kojoj se u Hrvatskoj kulturno -umjetničkoj i sportskoj zajednici Berlin, održava tradicionalna svečanost u povodu Dana državnosti RH, nije baš jednostavno bilo sve uskladiti želje.
Organizator se potrudio da program svečanosti bude u vremenskim okvirima koji su omogućili da nazočni nesmetano prate nogometni susret Hrvatske i Porugala. (Sad, šta je tu je.)
Svečanost (tijekom koje je uvelike postojala nada u dalji prolaz hrvatske vrste jer je održana prije nogometnog susreta) je započela hrvatskom nacionalnom himnom u izvedbi mlade glazbenice Ane Draganović. Program je vodila potpisnica ovih redaka. A goste je pozdravila predsjednica Hrvatske zajednice, Mira Kiš.
Prigodnim riječima okupljenima se obratio i veleposlanik RH u Njemačkoj, Ranko Vilović. Zajedno sa suprugom Ivankom, redovit je gost ove ( i drugih) svečanosti u Hrvatskoj zajednici. Zadržao se ovoga puta kratko jer je, srdačno pozvan, susret nogometaša Portugala i Hrvatske, pratiti u društvu portugalskog veleposlanika. S par riječi o potrebi jedinstva i ne dijeljenja po ideološkim osnovama što razara hrvatsko društo, obratio se okupljenima i župnik HKM Berlin, fra Frano Čugura, odjeven u hrvatski dres.
Nakon prigodnih govora, djeca Hrvatske nastave Berlin, ohrabrena i učiteljicom i koordnatoricom Škole, Gordanom Kešina, recitrala su pjesme hrvatskih pjesnika. Mario Mlinar (7. razred) je govorio stihove Tina Kolumbića- “Zemlja Hrvatska”. Maria Vujević (4. razred) stihove Zvonimira Goloba-“Kako se piše pjesma o domovini” i Ema Lončarević (4. razred) stihove Paje Kanižaja – “Moja domovina.
I mali folklor Hrvatske zajednice, predvođen Nikolinom i Natalijom Sučić, dao je lijep doprinos ovoj večeri. Ništa manje ugodno i lijepo bilo je slušati mlade glazbenike. Ana Draganović, studentica germanistike i teologije koje glazbeno prati zbor u crkvi svetog Bonifacija na Mehrindammu, zapjevala je “Kroacijo iz duše te ljubim” i “Do nebesa, nek se ori”. A Goran Cah, mladi tenor koji upravo završava Umjetničku akademiju u Berlinu, pjevao je Mozartovu “Wenn der Preude Trännen fliessen” i “Serenadu” Josipa Hatzea.
Potom se, osnažen glazbom i plesom, svekoliki puk okupljen na ovoj večeri posvećenoj Danu državosti mlade nam države, mogao posvetiti zelenom travnjaku i lopti koja je, na žalost, u ovoj večeri, pronašla samo put do mreže hrvatskoga gola.
Oni najuporniji, nisu se niti ovim porazom dali smetati, pa su, po okončanju nogometnog susreta, ipak i poigrali uz zvuke glazbene skupine “Plamen”. Dečki iz “Plamena”, Kruno i Boro, teško su u ovoj večeri došli do riječi, do pjesme, odnosno do mikrofona a teško i do raspoložene publike. Nogomet je i ovdje brojnima pomrsio račune.
Hrvatska se voli i kada godi i kada boli.
Slažem se da oni najuporniji, nisu se niti ovim porazom dali smetati, pa su, po okončanju nogometnog susreta, ipak i poigrali uz zvuke glazbene skupine „Plamen“. Dečki iz „Plamena“, Kruno i Boro, teško su u ovoj večeri došli do riječi, do pjesme, odnosno do mikrofona a teško i do raspoložene publike. Nogomet je i ovdje brojnima pomrsio račune.No, nije to zadnje idemo dalje do sljedeće pobjede.Hrvatska se i dalje voli i kad boli i kada godi.