tekst i foto: Marija Kukić
“Vani na selu, tik uz cestu rasla je mala tratinčica. Izgledala je kao srebro…” Ovako otprilike ovaj skromni cvijetak opisuje bajkopisac Hans Christian Andersen.
I ne zavidi ona gizdavom cvijeću u vrtu. Raduje se životu, veseli svakom mravu koji u njenoj blizini marljivo radi. Veseli se i svakom leptiriću koji odmara mekana, nježna krilašca u njenoj blizini.
Zadovoljstvo joj pričinjava i svaki kukac koji u veselom zujanju oblijeće uokolo. Divi se i pjevu ptica na obližnjim granama.
Zadovoljna je jer niknula je iz kamena, na osami, bez plodne zemlje koja bi ju hranila. I opstala je! Postojana i ponosna kao da prkosi svima govoreći:
“Kako je malo potrebno za život! Malo sunca i nekoliko kišnih kapi. I puno, puno upornosti! Treba samo znati oduprijeti se svim teškoćama i zaprekama. I dići glavu visoko, ponosno, prkosno… Unatoč osamljenosti!”
Mislim da vas voli! 🙂