/ Emil Cipar 10. 10. 2014. – 10. 10. 2016./
Marija Kukić
Jesen je…
Priroda se na počinak sprema.
Sve drijema, drijema, drijema…
Ptice u novi dom odlepršaše,
Slikari jesenski lišće obojaše.
Jesen je…
Poslije jeseni nestaje sve,
Priroda spava, miruje, mre.
Pustoš, praznina… ostaju,
A u proljeće opet svi se
Na novi život ustaju.
Jesen je bila, mjesec listopad
I zadnja jesen života Njegovog.
I došlo je novo proljeće
Ali On se probudio nije.
Tamo iz visina rajskih
Sve nas čistoćom duše grije.
Jesen je…
Njegova duša živi u vječnosti
Već ljeta dva.
Spavaj! Snivaj u miru!
A tijelo nek’ čuva Ti
I grli ga – zemlja hrvatska!