MOST IZMEĐU RIJEČI I DJELA

/Povodom 6. srpnja – Međunarodnog dana ljubljenja/

Piše: Marija Kukić

Most između riječi i djela zove se – poljubac. Nadahnuće mnogim umjetnicima, poljubac znači bliskost među ljudima.  Majka ljubi svoje novorođenče, odraslo dijete svoje roditelje, muž ljubi svoju ženu, mladić djevojku, prijatelj ljubi prijatelja, djedovi i bake svoju unučad… I tako unedogled. Te lijepe osjećaje najčešće iskazujemo poljupcima.

Stoljećima je poljubac bio umjetničko nadahnuće mnogim stvaraocima; prozaicima, pjesnicima, slikarima, kiparima, skladateljima, pjevačima, filmašima, fotografima…

U filmu The Neotrix glavni junak Neo vraćen je poljupcem svoje ljubavi na ovaj svijet.

U bajci  se ljepotica  probudi iz stoljetnog sna nakon što je princ poljubi. Ili, žabac se nakon princezinog poljupca preobrazi u prekrasnog mladog kraljevića.

Među kiparima  veličanstveno djelo Poljubac uradio je Rodin, a Ivan Meštrović svu nježnost poljubaca prikazao je skulpturom Majka i dijete… A takvih primjera ima doista  mnogo.

Poljubac je često ispjevan u mnogim skladbama,  opjevan u  mnogim stihovima.

Pod tvojom usnom sni violina,

U violini pjesma, u pjesmi plod.

O, kad me dodirnu usta  tvoja

Harfa se boja prospe na pod…

(E. Kišević – Sonata od sna)

Ljubljenje bi, dakle, trebalo izazvati osjećaj ugode, privrženosti,  prisnosti, bliskosti, ljubavi…  Može biti znak poštovanja, zahvale, ponovnog susreta, dogovora, prihvaćanja… Poantu poljupca izokrenuo je Juda kada je svojim poljupcem izdao Učitelja. Zato se takav poljubac zove ‘poljubac smrti’.

Kada i kako je nastalo ljubljenje?

Antropolozi i sociolozi kažu da se ljubljenje  razvilo iz ‘njuškanja’ koje su ljudi stoljećima upražnjavali kako bi više saznali jedni o drugima. Onda su se slučajno dotaknuli i – sve ostalo je povijest.

„U jednom trenutku malo su se pokliznuli i završili na usnama… i to im se učinilo puno bolje“, kaže antropolog Vaughn Bryant sa sveučilišta u Teksasu.

Sheryl  Kirshenbaum, sociologinja  s istog sveučilišta, autorica knjige  Znanost ljubljenja rekla je da je „u većem dijelu ljudske povijesti osjet mirisa bio važniji od bilo kojeg drugog osjetila u ljudskim odnosima. Ljudi su se njušili kako bi utvrdili raspoloženje, zdravlje i socijalni status.“

Kao romantični izraz osjećaja, ljubljenje je vjerojatno rođeno u Indiji. U epskoj poemi Mahabharata napisanoj oko tisuću godina prije Krista, nalazi se prvi poznati  opis romantičnog poljupca u povijesti.

„Stavila je svoja usta na moja i proizvela zvuk koji je u meni probudio zadovoljstvo.“

Povjesničari vjeruju da je u to doba  vrsta takvog ljubljenja bila u Europi nepoznata, a donio ju je kasnije na naš kontinent Aleksandar Veliki. Rimljani počinju prakticirati  SAVIUM, ondašnju verziju francuskog poljupca. No,rani kršćani su postali najveće ubojice  zabave ljubljenja.

U Bibliji se spominju; poljupci izdaje (Juda), poljupci pozdrava, poljupci podčinjenosti, poljupci života (Knjiga Postanka). Samo na jednom mjestu spominju se romantični poljupci  kada se govori o Rimljanima. Pape su pokušali zabraniti ljubljenje, a Klement V. je 1312. godine ljubljenje  proglasio smrtnim grijehom.

Ljubljenje je bilo nepoznato u ostatku svijeta. U Afriku, Australiju i Oceaniju donijeli su ga misionari. „Pronijeli su  poljubac mnogim ljudima kao što su im prenijeli riječ Božju.“ (Briant)

„Ljubljenje je komunikacija među tijelima. Ono je most između naših riječi i djela.“ (J. Sumber, sociolog)

Danas je Međunarodni dan ljubljenja. Ne dozvolite da vas svlada FILEMATOFOBIJA, strah od ljubljenja! Poljubite danas sve one koje volite i koji vas vole. Može to biti poljubac u čelo, obraz, ruku, oko, kosu… može to biti i poljubac u usta. Samo pazite dobro da to nikako ne bude Judin poljubac! Poljubite i sve one koji vam možda nisu baš prirasli srcu, poljubite ih poljupcem u čelo jer  to je simbol poštovanja ili zahvalnosti! Ili vašeg prihvaćanja.

Ljubimo se, ljubite se, ljubimo ih, ljubite nas… jer poljubac je most između riječi i djela!